|
|
|
Građanima
Zagreba i
ostaloj
hrvatskoj
javnosti
TKO JE
NALOGODAVAC
ZLOČINA?
Po završetku
Drugog
svjetskog
rata i nakon
predaje
Hrvatskih
oružanih
snaga NDH od
oko 300.000
vojnika i
velikoga
broja
civila, oko
200.000,
žena, djece
i staraca,
saveznicima,
na čelu sa
Englezima,
na
Bleiburškom
polju, 15.
svibnja
1945., ta
razoružana
hrvatska
vojska i taj
narod su na
prevaru
predani u
ruke svojih
najgorih
neprijatelja,
postrojbama
takozvane
Jugoslavenske
narodne
armije, tj.
partizanima.
Ubrzo je,
kao što
znamo,
započelo
njihovo
brutalno
ubijanje, u
Sloveniji i
diljem
Križnih
puteva, kroz
Hrvatsku,
Bosnu i
Hercegovinu
i Srbiju,
sve do
Makedonije.
Danas znamo
za oko 500
Hudih jama i
crnih
grobišta u
Sloveniji,
te oko 800 u
Republici
Hrvatskoj i
oko 90 u
Bosni i
Hercegovini.
Mnoga
grobišta još
nisu
otkrivena
niti
obilježena.
Ti strašni
zločini nad
zarobljenom
hrvatskom
vojskom i
hrvatskim
narodom,
dogodili su
se protiv
svakoga
ljudskog i
humanitarnog
prava i
apsolutno
protivno
Ženevskim
konvencijama
o ratnom
pravu, čija
potpisnica
je bila i
NDH. Do
danas, u
Republici
Hrvatskoj,
pa niti u
Sloveniji i
BiH, nitko
nije za te
zločine ni
pravno ni
moralno
odgovarao, i
pored
Rezolucije
1481.
Skupštine
Europskoga
parlamenta,
od 25.
siječnja
2006.
godine, o
potrebi
međunarodne
osude
zločina
totalitarnih
komunističkih
režima, te
Deklaracije
o osudi
zločina
počinjenih
tijekom
totalitarnog
komunističkog
poretka u
Hrvatskoj od
1945. do
1990.
godine, od
3. srpnja
2006.
godine.
Mnogi u
pravosuđu i
u vlasti
Republike
Hrvatske, a
posebno
sljedbenici
komunističke
ideologije,
kao i
potomci
zločinaca,
ne priznaju
očigledne
činjenice i
slave
zločince,
jer tobože
ne znaju tko
je
nalogodavac
i tko su
izvršitelji.
Prema
sljedećem
primjeru,
zar još
treba
tražiti
nalogodavca?
Prema
Hrvatskome
slovu od 10.
travnja
2009., iz
razgovora sa
mons.
Josipom
Mrzljakom,
biskupom
Varaždinske
biskupije,
čitamo
između
ostalog:
"Doznavši u
vijestima o
pronalasku
kostiju koje
su
najvjerojatnije
ostaci ljudi
odvedenih iz
varaždinskog
zatvora i
logora, te
pobijenih
1945.
godine,
sazvao sam
sjednicu
Biskupskog
vijeća u
prostorijama
Biskupskog
ordinarijata
u Varaždinu.
Na sjednici
je, uz
stalne
članove
Biskupskog
vijeća,
sudjelovao i
vlč. Stjepan
Markušić,
župnik iz
Macinca.
Saslušali
smo njegov
izvještaj o
tom slučaju.
On nas je
izvijestio
kako već od
2001. godine
župa Macinec
svake
godine, 5.
kolovoza,
slavi svetu
misu za duše
ubijenih kod
nasipa, te
kako se
nakon svete
mise održava
i molitva na
samome
nasipu.
Također je
istaknuo
kako
svjedoci iz
susjednih
mjesta
govore da su
te 1945.
godine iz
nasipa
virila
ubijena
tijela u
dužini od 7
km." Dalje
biskup
Mrzljak
navodi: "U
okolici
Varaždina
postoje
mnoga
otkrivena
ali i mnoga
još
prikrivena
grobišta
koja su
nastajala u
travnju i
svibnju 1945
godine,
nakon
posjeta Tita
Varaždinu. U
Hrvatskom
kajkavskom
kalendaru za
2009.
godinu, na
stranici
189. možemo
čitati:
'Novi šef
jugoslavenske
države i šef
Komunističke
partije,
Josip Broz
Tito,
maršal,
održao je
20. svibnja
1945. u
Varaždinu,
na
Kapucinskom
trgu, pred
hrvatskim
građanima,
natjeranim
od tajne
policije na
dolazak na
trg,
genocidni
govor, u
nazočnosti
svojih
partizanskih
generala,
Aleksandra
Rankovića,
šefa tajne
policije i
Koste Nađa,
i poručio
tadašnjim
Hrvatima,
ali i
budućim
hrvatskim
naraštajima
sljedeće: 'U
Varaždin
nisam došao
službeno,
niti da
govorim o
politici,
već da
obiđem
jedinice
Jugoslavenske
armije, koje
u okolici
obavljaju
važne zadaće
na konačnom
obračunu s
hrvatskim
smradom.'
Nadalje,
svim
protivnicima
svojega
režima
najavio je
'da će u
novoj
komunističkoj
državi
svjetlost
dana gledati
samo toliko
dugo koliko
traje put do
najbliže
jame'.
Vjesnik od
25. svibnja
1945 piše da
je Tito
rekao ovo:
'Nikada više
nećemo
dozvoliti da
se pojedinci
koriste
plodovima
džinovske
borbe
naroda. Mi
ćemo našu
kući
provjetriti
tako da
zauvijek
nestane onog
smrada koji
ne smije
kužiti našu
zajedničku
kuću -
slobodnu
federativnu
Jugoslaviju."
Odgovorni u
Republici
Hrvatskoj za
procesuiranje
zločina
komunizma,
zar još
trebate
dokaza o
nalogodavcu
i da li ćete
i dalje
braniti
nazive
ulica,
trgova, pa i
osnovnih
škola
zločinačkim
imenom?
Ružica
Ćavar, dr.
stom. i dr.
med.
predsjednica
Hrvatskog
pokreta za
život i
obitelj
Zagreb, 20.
4. 2009.
|
|
|
|