ZAŠTO HERCEG – BOSNA Tihomira Nuića?

Taj je članak nastao iz istih razloga kao i večina drugih koje je napisao, naime, zato da bi mogao ugraditi klevete na adresu Hrvatske kulturne zajednice i njenih djelatnika. Najnovije "remek djelo“ Tihomira Nujića, u Švicarskoj bolje poznatog pod nadimkom "Hrvatski Hämling“, objavljeno je na više internetskih stanica, javljaju nam naši čitatelj. Primljena pisma ne možemo objaviti, jer nisu sasvim "politički korektna", ali smo ih proslijedili gospođi Gaupp i zamolili za komentar.

Evo što nam je odgovorila:

Poštovani Hrvatski ognjištari u Švicarskoj,

hvala Vam na obavijesti o još jednom u nizu klevetničkih uradaka Tihomira Nuića kao i na pismima vaših čitatelja koji se ne mogu načuditi njegovoj neizmjernoj zloči, pa se ljute i psuju ga, usput otkrivajući meni do sada nepoznate detalje o Hämlingu. Kako imam pametnijeg posla nego se baviti notornim lažljivcem i klevetnikom, nisam još nikome odgovorila. To sada činim ovim putem, zahvaljujući svima na lijepim riječima koje imaju za Hrvatsku kulturnu zajednicu, mene i moga supruga.

Gospodin Tihomir Nuić već 10 godina kleveće Hrvatsku kulturnu zajednicu (HKZ) u Švicarskoj i njene djelatnike, a zadnjih 8 godina mene kao dopredsjednicu i moga supruga kao glavnog urednika glasila HKZ - "Društvene obavijesti" (DO).

Zašto to radi? Iskreno rečeno i mi bismo to rado znali. Priča se kako ne može prežaliti gubitak utjecaja u HKZ-u, odnosno u DO-u u kojima je pisao gotovo 8 godina, a koje je morao napustiti, zato što su članovi bili jako nezadovoljni njegovim stalnim kritikama tadašnje hrvatske vlasti. To objašnjenje čini se vrlo vjerojatnim, jer se iz njegovog oproštajnog članaka jasno vidi kako je vjerovao u svoj povratak, do kojega nikada nije došlo.
Citat, T. Nuić, DO broj 77: "Bibliografska zabilješka na (privremenom?!) oproštaju od DO – Moja više ili manje intenzivna suradnja u zadnjih tridesetak brojeva DO – u kojima sam većinom bio odgovoran za jezik, ali ne i za sadržaj, kako mi to neki zlonamjerno pripisivaše, osim u svojim napisima dakako, bila je veoma zapažena.“

Tko je Tihomir Nuić? U Švicarskoj je od 1980. godine, a u HKZ/DO se prvi puta pojavio tek 1989. godine. Nikada nije odgovorio na pitanja ljudi, gdje je bio i što je radio do tada?
U vrijeme pokojnog predsjednika Tuđmana, nije mu nedostajalo ideja za kritiku tadašnje vlasti. Dolaskom Račana i Mesića, odjednom je zašutio, ništa ga više nije smetalo. Ni slova kritike na "zaštićenog Haaškog svjedoka"! Nije ga zasmetalo ni prijevremeno umirovljenje 12 hrvatskih generala, ni zahtjevi za uhićenje generala Bobetka, ali ga je jako zasmetalo "Otvoreno pismo/apel" Hrvatske kulturne zajednice kojim se traži povlačenje optužnica protiv hrvatskih generala APEL HKZ - povucite optužnice (objavljeno u tjedniku FOKUS i Hrvatskom slovu, a faxom poslano na sva strana diplomatska predstavništva u Hrvatskoj i na Haaški sud). Naš je apel oštro kritizirao kao: "za te krugove uobičajeno nekvalificiranim tvrdnjama, ideološkim floskulama, krivim pojmovima i netočnim podatcima".
Niti progon i uhićenje generala Gotovine, ni Haaški sud koji je naš Domovinski rat proglasio 'zajedničkim zločinačkim pothvatom' nisu ga ponukali da se oglasi! Nema kritike Ive Goldsteina, Stanimirovića, Puhovskog. Ne smetaju ga provokativne antihrvatske HTV-ov emisije Aleksandra Stankovića, ni "Latinica" i dokumentarni filmovi koji sotoniziraju Domovinski rat. Ne smeta ga Jakovčićev poziv Jovanki Broz da dođe na Brijune, niti to što Marku Perkoviću Thompsonu zabranjuju nastup u Pulskoj areni. Ah da, zaboravih, M.P. Thompson baš i nije po Nuićevom ukusu, kao ni oni koji ga pozivaju. Za jedan Thompsonov koncert u Buchsu (Švicarska), napisao je: "Da cinizam bude veći, nakon skupa su ti 'nacionalno' svjesni Hrvati nanijeli objektu, u kojem su se zabavljali, poprilično veliku materijalnu štetu. O onoj drugoj šteti, nanesenoj hrvatskom ugledu u Švicarsku, da se i ne govori". Bila sam na tome koncertu i zato mogu mirne duše ustvrditi da je gospodin Nuić lagao. Nije mu to bilo ni prvi, ni zadnji puta!

A tko sam ja? Tko je ta Dunja Gaupp koja gospodinu Nuiću predstavlja tako veliki problem da o njoj mora pisati stalno i svuda kao o velikom državnom neprijatelju?
 
- Član sam Hrvatske kulturne zajednice od 1973. godine, od 1999. do 2001. bila sam član Nadzornog odbora, a od 2001. do danas sam dopredsjednica. Navesti ću samo dvije velike akcije HKZ-e u razdoblju moje aktivnosti: prikupili smo novac za kupnju orgulja u crkvi sv. Filipa i Jakova u Vukovaru i za razminiranje zemljišta i izgradnju dječjeg igrališta u Vinkovcima.
- Kada je 1991. osnovan Hrvatski humanitarni forum (HHF), odmah sam se učlanila, a 4,5 godine sam bila i dopredsjednica. Osim manuelnog i intelektualnog rada, uplaćivala sam i novčane priloge (T. Nuić nije bio član HHF-a, niti je ikada novčano pripomogao.)
- Član sam udruge "Bedem ljubavi 1991." u Zagrebu, i tim sam dragim i požrtvovnim ženama pomagala naći sponzore za nabavku posebnih pomagala potrebnih najtežim invalidima Domovinskog rata, koje sam redovito posjećivala u Varaždinskim toplicama. Za sve njih (170) napravila sam spomen albume. Od "Udruge 100 %-tnih HRVI I. skupine", dobila sam meni najdraže priznanje, "Zahvalnicu za svestranu pomoć" (slika u prilogu).

Ali, gospodin Nuić zna "bolje" kakva sam, pa piše: "... bez ikakva suosjećanja s hrvatskim prognanicima i njihovim popaljenim domovima" i da "... potkopava državopravne temelje Hrvatske".

Da parafraziram samoga gospodina Nuića (DO br.69): "Jao narodu u kojem se progoni i demonizira jedna žena! Jao hrvatskoj državi koju brani Tihomir Nuić opsjednuti strahom od Dunje i Osvina Gaupp, tj. od vlastitog naroda".

Kako biste dobili uvid u moje, po mišljenju Nuića, "destruktivno djelovanje", pročitajte članak Biti identičan sa samim sobom iz kojeg je g. Nuić izvukao onu jednu rečenicu. Kažu ljudi: prepoznao se čovjek i zato bjesni. Dobro, ako je tako, mogu i razumjeti njegov bjes. Ali, kako objasniti da ga taj drži devet dugih godina?

Kako kaže sam Nuić u DO 67 – "Ima ljudi zbilja koji ne znaju što bi s moralnim postulatima kad su drugi u pitanju!"

Srdačno pozdravljam sve Hrvatske ognjištare u Švicarskoj i širom svijeta,