Gospodine Tomac zadovoljstvo nam je pozdraviti Vas u našoj sredini. Recite, kako je došlo do Vaše posjete Hrvatima u Švicarskoj u organizaciji HKZ-e?
Ja s velikim očekivanjima obilazim hrvatske zajednice širom svijeta. To činim jer me zanima stav naših ljudi koji žive u inozemstvu glede onoga što se događa u Domovini. Taj njihov stav ima i stanovitu političku težinu koja se odražava na promišljanja ukupne hrvatske politike, jer su ljudi koji se trenutačno nalaze izvan Domovine neraskidivi dio hrvatskog nacionalnog bića i o njihovim stavovima svaka hrvatska politika mora voditi računa.
Sa Hrvatskom kulturnom zajednicom sam se sretao i ranije kroz kontakte sa istaknutim Hrvatima iz inozemstva kakvi su primjerice bili pokojni Dr. Tihomil Radja ili također pokojni gospodin prof. dr. Žarko Dolinar. Znam da je to Zajednica svijetle prošlosti jako bitna za jedinstvo Hrvata u Švicarskoj, no znao sam da u posljednje vrijeme trpite stanovite nesu-glasice unutar društva, koje ste, čujem, uspjeli prebroditi. Moj zadnji “dodir“ sa Zajednicom dogodio se spontano na prvom predstavljanju moje knjige “Ponoćne misli” u Zagrebu, a na kojem je nazočila i gđa. Dunja Gaupp, koja mi je predložila dolazak u Švicarsku. Nakon toga smo u direktnom kontaktu uspjeli dogovoriti zajednički posjet mojih izdavača i mene HKZ-u. Knjige je objavila izdavačka kuća Detecta, a uspješno ju vode gospođa Nedjeljka Batinović i gospodin Ante Matić.

Ovom prigodom predstaviti ćete nam dvije Vaše nove knjige: “Predsjednik protv predsjednika“ i “Ponoćne misli“. Što želite ovim knjigama poručiti čitateljima?
Započet ću s knjigom “Ponoćne misli” koja se u mnogo čemu razlikuje od svih mojih dosadašnjih radova. Ta knjiga nastajala je bukvalno u gluho doba noći, kada ja zapravo i pišem. No ova knjiga nisu moje svakodnevne političke observacije. Radi se o, ako ih tako mogu nazvati, zrncima mudrosti skupljanim godinama. Ta razmišljanja dodiruju sve životne teme od ljubavi do mržnje, od života do smrti. To su najintimniji sažeci mog dosadašnjeg životnog iskustva i u stanovitoj mjeri moja ispovjed u kojoj se jasno ocrtava vrijednosni sustav koji zastupam.
Ono što poručujem je u biti čovjekova potreba za slobodom koja je osnovni preduvjet kreaciji. Pri tome mislim na opasnost od jednodimenzionlnog razvoja čovjeka komu se oduzima pravo na drugačiji stav. Taj sustav vrijednosti koji nam nude “globalisti” je jednako tako opasan kao i svi drugi totalitarni režimi kakvi su recimo fašizam ili komunizam upravo zato što su jednodimenzionalni i isključivi. Oni ne trpe drugačije poglede na stvari od onih koje oni sami zastupaju i sve one koji im se protive prokazuju i napadaju. Radi se o vrlo brutalnoj metodi medijskog linča. Egsekutor su kontrolirani mediji. Svi oni koji su čitali Orwela i njegovu 1984. znaju što se tamo podrazumjeva pod “Ministarstvom za istinu”. Moje aluzije ciljaju na jedan drugačiji način u istom smijeru.
Što se tiče druge moje knige koju ću ovdje predstaviti, u njoj govorim o sukobu požrtvovnog rodoljuba i hinjenog patriota, sukobu intelektalne i povjesne veličine s prolaznom samodopadljivom malograđanštinom i da poentiram: sukobu univerzalne izvrsnosti sa balkanskom prosječnosti. No zaplet leži zapravo u tome da se, kao u kakvom lošem filmu, ta paunovski napuhana, malograđanštinom umjesto sadržajem popunjena osrednjost igrom povjesnih okolnosti našla sama na povjesnoj pozornici, pa popraćena snažnom medijskom potporom o sebi i misli i govori sve najbolje.
Pokušavam čitateljima gore navedene neosporne činjenice pojasniti, analizirajući okolnosti u kojima su glavni likovi djelovali u relevantnom vremenu. Vidjet ćete da se u biti radi o patološkoj mržnji koja nastaje i koja se razvija kao odraz nemoći.
Spomenut ću samo grandioznu optužnicu gospodina Mesića protiv gospodina Tuđmana da je ovaj potonji u dogovoru sa Miloševićem dijelio BiH. No povjesna je istina da je taj susret u izravnom kontaktu sa B. Jovićem i Miloševićem dogovarao Stjepan Mesić. Povjesna je činjenica i to da je, kada je susret dogovoren, g. Tuđman u delegaciju uvrstio g. Josipa Šempiju, akademika Dušana Bilandžića i prof. Smiljka Sokola. Mjesta za g. Stjepana Mesića u toj delegaciji nije bilo. Povjesna je istina dakle da g. Mesić, bez obzira što on danas tvrdio, tamo nije bio i ne zna sadržaj razgovora. Njegov istup u javnosti kojim u “slobodnoj izvedbi” interpretira ono što se događalo tamo gdje nije osobno nazočio ga legitimira kao “pacijenta” sa prekomjernom dozom neobuzdane sujete, koja je razlogom njegovog zločestog djelovanja. To djelovanje je odraz nemoći kojim slabiji u srazu s jačim razvijaju paranoičan osjećaj mržnje prema svemu što “jači” personificiraju. Samo u kontekstu definiranja psihološko-patološkog profila našeg drugog predsjednika moguće je racionalno objasniti njegove iracionalne istupe i na političkom parketu, ali i mnogo negativnije po Hrvatsku, na Haškom tribunalu na kome je defakto ponavljajući nedokazive proizvoljne izjave ponudio platformu Tužiteljstvu za podizanje optužnica protiv cijelog hrvatskog političkog vodstva 90-tih.
I da završim mišlju kako je na kraju g. Mesić hineći planetarnu čistotu zapravo bio svjedokom na sudu u vlastitoj stvari, što je naravno u normalnim okolnostima nedopustivo.

Mnogi ne razumiju Vaše trenutačno političko djelovanje koje se u velikoj mjeri razlikuje od onoga u okviru koalicije koja je voljom hrvatskih građana 2000. došla na vlast u RH. Kako objašnjavate taj radikalni zaokret?
To me mnogi pitaju i meni je jasno da je to istovremeno pitanje povjerenja kojim se u negativan kontekst stavlja iskrenost moje aktualne političke pozicije. No u politici je kadkada situacija nešto zamagljenija.
Kada smo u jesen 1990. pokojni Šušak, Tuđman i ja za vrijeme posjete Frankfurtu, pokušali predvidjeti razvoj situacije u Hrvatskoj dogovorili smo se da ja ostanem u SDP-u i na taj način u SPD-u djelujem na liniji hrvatskih
nacionalnih interesa. Želim ovdje pomenuti da je Tuđman u to vrijeme bio gorljivi zagovornik ideje postojanja jake stranke socijalno demokratskog uvjerenja. On je kao dobar poznavatelj mehanizama funkcioniranja zdravih demokratskih društava znao da je jedna takva stranka važna za hrvatsku demokraciju.
S druge strane je znao da će u vremenima koja dolaze HDZ biti ona snaga koja će morati na sebe preuzeti odgovornost stvaranja hrvatske države. Nitko od nas nije imao iluzija da će se to dogoditi bez otpora i velikih napetosti na liniji hrvatsko-srpskih odnosa.

Makar je nezahvalno, a katkad i nemoguće upoređivati osobe prvog i drugog hrvatskog predsjednika, što biste Vi iz Vašeg iskustva rekli o onome što će gospodin dr. Franjo Tuđman i gospodin Stipe Mesić značiti za hrvatsku povjest?
Ne bi se htio upuštati u takove ocjene. Mislim da će povjest svakome od njih dodijeliti mjesto koje im uistinu pripada. No već sada je jasno, da su unatoč svakodnevnoj medijskoj torturi ljudi u Hrvatskoj sve svjesniji Tuđmanova djela i njegove važnosti za hrvastsku državu.

Svjedoci smo novih inicijativa iz Europske unije koje ovoga puta inzistiraju na zajedničkom tržištu zemalja tzv. Zapadnog Balkana? Hrvati se boje bilo kakovih institucionalnih povezivanja sa zemljama bivše Jugoslavije. Kako Vi gledate na to?
Plan međunarodne zajednice da se Hrvatsku gurne u tzv. zonu slobodne trgovine Zapadnog Balkana pokazao je da početak pregovora s EU ne znači odlazak s Balkana, već nove pritiske na Hrvatsku s ciljem da ju se u konačnici prisili na to da pristane i na nekakvo institucionalno balkansko regionalno udruživanje. Ovaj plan inaguiran je još 1995. Zacrtani cilj se može postići ako se posluže prokazivanjem Domovinskog rata kao "Zločinačkog pothvata" te Hrvatsku reinterpretiranjem povijesti odvoji od istine. Bjelodano je da politička elita zarad vlastitih katkada i osobnih interesa takove trendove nije sposobna spriječiti. U ekstremnim slučajevima, to pokazuje primjer g. Mesića, političke elite aktivno sudjeluju u denunciranju vlastite domovine, čime postaju sramni izvršitelji projekata sročenih u centrima moći izvan Hrvatske.
S takvim ciljem se i na temelju takvog plana išlo i na izmišljenu optužnicu protiv generala Gotovine, a kako se Hrvatskoj ne bi dopustio ulazak u EU dok na to ne budu spremne Srbija i Crna Gora i ostale balkanske države, te Turska. Namjera je da svi Srbi, Albanci i muslimani žive u regionalnoj balkanskoj zajednici kako ne bi tražiti samostalne, nestabilne države na Balkanu, a to samo znači da početak pregovora s EU ne znači 'by by' Balkanu, već nove pritiske na Hrvatsku da pristanu na regionalno udruživanje.
Sve što Mesić radi je to da aktivno stvara podlogu za realizaciju Zapadnog Balkana. To se najbolje iscrtava iz njegovih izjava da se svi svima moraju ispričati za rat, da su za rat krivi Tuđman i Milošević, da se rat vodio zbog podjele BiH itd. Ako se to uspije nametnuti kao istina, onda nema Domovinskog rata, a Hrvatska je utemeljena na zločinu.

Ne možemo izbjeći niti pitanje Haga. Da li je ponašanje i odnos naspram Haškog tribunala, koju vodi hrvatska Vlada, politika političkih naivaca?
Haški sud je odlična zamisao. Inicijator njegovog osnivanja bila je i Republika Hrvatska. No, to je istovremeno i jedna pomalo tragična priča o tome kako se jedna uistinu dobra ideja može pretvoriti u vlastitu suprotnost. Ta negativna metamorfoza počinje onda kada taj sud, za razliku od svih ostalih sudova na svijetu, (p)ostaje podložan političkoj kontroli, pod utjecajem politika onih zemalja koje tim sudom upravljaju. Sud rabi u velikoj mjeri podatke koji su nastali u kuhinjama kojekakvih obavještajnih zajednica, što ga u mojim očima u velikoj mjeri delegitimira. Optužnice se podižu bez imalo kriterija. Ponekad i laiku zvuče diletantski sročene. Navodi u optužnicama, pogotovu u odnosu na Hrvatsku, se potpuno razlikuju od činjenica na terenu koje smo svi mi doživjeli. Otuda i jak dojam da se činjenicama manipulira i da cilj nije otkrivanje istine, nego je pravi cilj izjednačavanje krivnje agresora i žrtve.
Hrvatska politika je u tijeku rada Haškog suda načinila veliki niz pogrešaka. Posljednje se odnose na slučaj Gotovina, koji se na sudbinu Hrvatske može itekako odraziti. Nadajmo se da je vlada svjesna svoje odgovornosti i da će učiniti sve kako bi pomogla obranu našeg generala.

Vi ste jedan od onih rijetkih političara RH koji se dosta principijelno odnose prema problemima Hrvata u BiH. Kako procjenjujete trenutačni položaj Hrvata u BiH i kakav je budući razvoj BiH kao države?
U pravu ste. U zadnje vrijeme imamo i po tisuću ljudi na promocijama knjiga, recimo u Livnu ove godine. Imam dojam da su ti ljudi u svakom pogledu žrtve. Radi se o pogreškama njihove lokalne politike, radi se o pogreškama hrvatske politike prema njima, o tretmanu u hrvatskim medijima, koji ponekad poprimi fašistoidno-rasističke oblike. I na kraju su žrtve Međunarodne zajednice koja institucionalno nezaštićenim Hrvatima oduzima i ono malo prava zajamčenih Daytonskim sporazumom. No Hrvati u BiH su ipak najvećim dijelom žrtve nesposobnosti vlastite političke elite. Radi se o nedostatku mjere za realnost kombinirane sa nedostatkom političke vizije. Jedna vrlo teška situacija. Bojim se da će se sve to ovim najnovijim razgovorima oko ustavnih promjena još i pogoršati. Općenito mogu reći da ne vjerujem u stabilnu, modernu državu BiH dok je ona uređena na daytonskom principu dva entiteta tri konstitutivna naroda. U tom smislu mislim da je realan program za sve Hrvate da se borimo za BiH kao konfederaciju triju republika, odnosno da i Hrvati u BiH imaju ono što i drugi narodi u BiH.

Dr. Tomac, što je prema Vašem mišljenju glavni razlog nejedinstva hrvatskog naroda?
Prije svega želim reći da se to nejedinstvo proizvodi, to je jedan vrlo razrađen projekt u kojemu se Hrvati dijele na sve moguće načine. Međunarodna zajednica i neki drugi koji su zainteresirani da Hrvati ne budu ravnopravni u Bosni i Hercegovini, žele na sve moguće načine razdvojiti Hrvate iz Hrvatske i Hrvate iz BiH. U tom projektu dijeljenja hrvatskog naroda već se dosta uspjelo i dijaspora koja je dosta brojna i moćna, dosta je odstranjena od rješavanja problema hrvatskog naroda. Zatim se ponovno vraćamo na stare sukobe iz 2. sv. rata i ideološke sukobe, pa nam mnogi kažu: 'morate se pomiriti, Srbi i Hrvati u Vukovaru, i to se pomiriti na lažima i falsifikatima, a ne na istini'. Hrvati se dijele i regionalno na Istrijane, Hercegovce, Dalmatince, Ličane, Slavonce, Zagorce gdje se pokušava taj jedan jedinstveni hrvatski narod međusobno sukobiti.
Drugi projekt je da se Hrvati prisile na zapadni Balkan, odnosnu, kako ja to kažem u UDB-u (Udružene države Balkana). Treći projekt je da se diskreditira povijest, da se kriminalizira Domovinski rat, hrvatski narod u BiH i Hrvatskoj. Tom kriminalizacijom opet se dijeli hrvatski narod, jer jedan njegov dio ponovno želi služiti stranim gospodarima i prihvaća tu kriminalizaciju, a drugi dio se tome suprotstavlja. Što je važno u ovom trenutku? U ovom trenutku je važno pokušati formulirati bitne hrvatske nacionalne interese. Sve što se danas događa u svijetu, traži da Hrvati formuliraju svoje bitne nacionalne interese što je bez sumnje uvjet za opstojnost Hrvata u BiH i za njihovu ravnopravnost, kao jednog od uvjeta da izađu iz krize. Ja mislim da je to prioritetan zadatak i da u njemu moraju sudjelovati svi.

Najavili ste osnivanje nove stranke u Hrvatskoj. Kakav je njezin politički program i kakav uspjeh predviđate?
Da, ta nova stranka bi trebala okupiti sve one koji žele biti savjest hrvatske politike. U stanovitoj mjeri moramo omogućiti stvaranje saveza stranaka, udruga i nestranačkih pojedinaca radi zajedničkog nastupa na izborima. Taj savez nam je potreban, jer je ugrožena hrvatska država, temeljne društvene vrijednosti, opstanak i razvoj obitelji i građana. Pokušat ćemo okupiti sve neparlamentarne stranke a njih je oko 34 od kojih će se njih 12 - 14 najvjerojatnije potpuno ugasiti. Predsjednik toga saveza bit će predsjednik Savjeta Hrvatskog zvona, koji mora biti nestranačka osoba. Stranka će se zalagati za preispitivanje ulaska Hrvatske u NATO, a zalagat ćemo se i da nezakonitosti u pretvorbi i privatizaciji nikad ne zastare te da se žrtvama nadoknadi šteta i da se oduzme nezakonito stečena imovina. Hrvatsko zvono u svojem programu će zahtijevati donošenje gospodarske stra-tegije, a protivi se prodaji nekretnina i državnih poduzeća strancima. U ovim okvirima ona će predstavljati onu “šutljivu” Hrvatsku koja se sada ne osjeća predstavljenom na pravi način u hrvatskom saboru.

Gospodine Tomac, hvala Vam lijepa na ovom razgovoru.

Interview napravio Ljupko Perić

Preneseno iz: Društvene obavijesti - glasilo Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj br. 98, 2006.