Reakcija na dopise T. Nuića i M. Jakopovića u svezi sa Glasom Koncila

U Glasu koncila br. 14 objavljen je članak pod naslovom "Sav vjerski i društveni život Hrvata u Švicarskoj vrti se oko misije" u kojem su o važnosti i ulozi misija bile citirane i mojih nekoliko misli u sklopu od devet rečenica. Na taj članak reagirali su na croatia.ch portalu gg. Tihomir Nuić i Marijan Jakopović, obojica kritizirajući neumjesno sve u članku, pa tako i moju malenkost. Laži i klevete g. Nuića, koje on usprkos iznešenih protudokaza ponavlja, ne mislim ovdje komentirati nego samo ukazati na ono što je značajka obojice: način argumentiranja i motiv.

Niti g. Nuić niti g. Jakopović nisu se naime uopće osvrnuli na moj kratki tekst. Njih dakle ne zanima što piše, nego tko piše. Njih ne smeta moj tekst nego ja kao tekstopisac. Sve bi bilo u redu, da je netko drugi napisao taj isti tekst, primjerice oni sami. Podmeću mi neposjećivanje hrvatskih misa i ateizam, te mi na osnovu toga oduzimaju pravo na mišljenje o ulozi crkve i misija na život Hrvata. Bez obzira što prvo nije točno, argumentacija je dvolična. Obojica se vrlo često pozivaju na demokratska i kršćanska načela, a ta dva istomišljenika ponašaju se nedemokratski i nekršćanski.

Zašto nedemokratski? Jedan od stupova demokracije je pravo svakog pojedinca na mišljenje i slobodno izražavanje tog mišljenja, pa i suodlučivanja na osnovu tog mišljenja glasovanjem. To pravo se ne veže na, između ostalog, izobrazbu, znanje, ili bilo koju drugu kvalifikaciju. Drugim riječima, za osnovno pravo na vlastito mišljenje i izražavanje istoga o nekoj temi nije potreban nikakav dokaz kompetencije. To temeljno demokratsko pravo, a ja bih ga nazvao i ljudskim pravom, gg. Nuić i Jakopović meni uskraćuju, ali nisam primjetio da protestiraju u švicarskim novinama zbog nekompetencije, kad Svetog oca ili Katoličku crkvu napadaju razni novinarčići lijevoliberalne orijentacije i deklarirani ateisti. S druge strane, primjerice g. Jakopović je sebi uzeo pravo pisati o hrvatskoj diplomaciji iako, po istoj logici koju primjenjuje na mene, nema zato kompetencije. 

Religija je privatna stvar pojedinca i kako ja moje kršćanstvo provodim u život ne tiče se nikoga. Ali niti g. Nuiću niti g. Jakopoviću nije moglo promaći da Hrvatska kulturna zajednica (HKZ), jedna od najstarijih hrvatska udruga u Švicarskoj, vrlo aktivno i dobro surađuje sa misijama St. Gallen i Solothurn, što je i vidljivo iz izvještavanja u Društvenim obavijestima, glasilu HKZ-a, ili na njenoj internetskoj stranici www.hkz-kkv.ch.
I ja sada pitam, ako sam kao glavni urednik DO-a i aktivni sudionik u svim tim akcijama zamoljen za mišljenje o ulozi misija u životu Hrvata u Švicarskoj, zašto je to onda podmetanje Glasu Koncila? Pitam nadalje gospodu Nuića i Jakopovića, da li bi za to bio podobniji Zvonimir Mitar, bivši glavni urednik "Klupskih informacija", glasila Kluba građana SFR Jugoslavije, a sada djelatnika croatia.ch portala? Možda on iz tog doba raspolaže detaljnim informacijama o radu hrvatskih misija. S njime naime tjesno surađuje g. Nuić i nekadašnji "društveni rad" g. Mitra uopće ga ne smeta kao ni g. Jakopovića.

Zašto se g.g. Nuić i Jakopović ponašaju nekršćanski? Iz gornjeg izlaganja proizlazi da kao jedini motivi njihovog pisanja ostaju zavist i mržnja.

Zavist onda, kad se u javnosti pojavi netko drugi, pa makar to bilo i sasvim nevažno, jer samo oni ili njihovi istomišljenici, jedini su koji imaju pravo pisati o Hrvatima ili predstavljati Hrvate. Čista zavist izbija u tekstu g. Jakopovića kad kritizira dr. Šimun Šitu Ćorića zbog Hrvatske kuće, tog prekrasnog objekta, koji s jedne strane služi promociji hrvatske kulture, a s druge strane stoji bezplatno na raspolaganju hrvatskim udrugama. Njega opet smeta osoba, u ovom slučaju popularan fra Šito, a ne djelo. Svakome nepristranom tko čita njihove tekstove mora upasti u oči mržnja kojima su ti tekstovi nabijeni.

Mržnja ničim izazvana, jer o toj dvojici ja se nisam nikad oglasio, osim kao odgovor nakon njihovog višestrukog javnog klevetanja. Sa malom iznimkom u uvodniku DO br. 90, ožujak 2003, gdje sam mislio i na g. Jakopovića kad sam napisao: "Svaka čast i hvala pojedincima, koji su se svojim nesebičnim radom 70-tih i početkom 80-tih godina eksponirali i bili izloženi osobnom riziku proganjanja od jugoslavenskih vlasti."

Nasuprot tome, njih dvojica, a posebice g. Nuić, redovito intrigiraju protiv mene.

Invidia (zavist, zloba) i ira (bijes, mržnja, osveta) su po kršćanskom učenju dva od sedam glavnih poroka koji vode k smrtnom grijehu. A osma božja zapovijest zabranjuje laž, a time i klevetu.

I na ovome mjestu pitam g. Jakopovića u svezi sa tvrdnjom g. Nuića da mu nitko ne može potvrditi da sam član HKZ-a od prvih početaka: zašto mu Vi to ne kažete ako Vam je stalo do istine? Vi biste to morali znati obzirom na Vaše djelovanje u HKZ-u! Svega se sjećate, ali to ste zaboravili? Za osvježenje pamćenja šaljem u privitku moju uplatnicu iz davne 1975.

Kršćanski se ne ponaša onaj, koji ide redovito nedjeljom na misu, a ostalih šest dana iz niskih pobuda intrigira i kleveće. To je farizejsko, a ne kršćansko ponašanje.