|
U potrazi za
Olujom
Na festivalu
dokumentarnog
filma u
Zagrebu,
ZAGREBDOX,
prikazan je
film gornjeg
naslova
kojeg je
snimio
Amerikanac
hrvatskog
podrijetla,
Jack Barich.
Film još
nisam imala
prigode
pogledati,
ali ono što
sam čula o
njemu i što
sam saznala
iz intervjua
koji je s
njim
napravljen
za
JutarnjiTV,
bilo mi je
dovoljno za
zaključak
kako taj
film treba
vidjeti čim
više ljudi,
pogotovo
stranaca, a
za što bismo
se trebali
pobrinuti i
mi, Hrvati
izvan
domovine.
Razgovor s
njim možete
poslušati
klikom na
link na rubu
stranice,
ali kako bi
ga mogli
uvijek
iznova
čitati i
prenositi,
stavila sam
ga na papir.
Intervju s
Jackom
Barichem
autorom
filma

Nazvali
ste svoj
film „U
potrazi za
Olujom“. Što
ste tražili
i jeste li
to na kraju
i pronašli?
Moj film se
zove „U
potrazi za
Olujom“.
Nazvao sam
ga tako jer
smo tragali
za istinom o
tome što se
dogodilo
prije, za
vrijeme i
nakon
operacije
Oluja.Potraga
za istinom
odvela nas
je na
putovanje od
Zagreba,
Zadra,
Knina,
Vukovara,
Sarajeva,
Beograda,
Pariza,
Londona do
Haaga.
Razgovarali
smo s
tužteljima,
obranom,
hrvatskim
vojnicima
kojima je
zapovijedao
Gotovina,
borcima za
ljudska
prava,
novinarima
pa čak i
hrvatskim
glumcem
Goranom
Višnjićem
koji je bio
u vojsci za
vrijeme
rata.
željeli smo
čuti obje
strane
priče.
Mislim da
smo
napravili
epski film u
kojem će
gledatelji
uživati.
Putovanje se
isplatilo.

Zašto Vas
je privukla
ta tema?
Prije svega
ja sam
režiser, a
svaki
režiser voli
velike
priče. Priča
o generalu
Gotovini je
grčka
tragedija.
Pobjegao je
iz
Jugoslavije
kao mladić,
pridružio se
Legiji
stranaca,
vratio se
kako bi
branio svoju
zemlju. Bio
je general u
vojnoj
akciji kojom
je
oslobođena
njegova
domovina što
ga je
učinilo
herojem, da
bi zatim za
istu tu
operaciju
bio
proglašen
zločincem.
To je grčka
tragedija.
To je takva
vrsta priče,
da smo u
Hollywoodu i
da je
Gotovina
Amerikanac,
glumio bi ga
George
Clooney.
Također,
film je
rezultat
moje
frustracije
zbog
prevladavajućeg
mišljenja u
nekim
krugovima
međunarodne
zajednice,
prije svega
u UN-u, da
je rat bio
građanski i
da su sve
strane
podjednako
krive.
Mislim da
ljude treba
podsjetiti
na ono što
se dogodilo
u ratu, a UN
je igrao
važnu ulogu
u svemu
tome.

Jeste li
snimajući
dokumentarac
otkrili
nešto što
vas je
šokiralo?
Ne bih rekao
šokiralo,
ali bio sam
iznenađen
kada je
glasnogovornik
tužiteljstva
Anton
Nikiforov
rekao da je
to bio
građanski
rat, a ne
agresija.
Pitao sam ga
što se
dogodilo u
Srebrenici i
rekao da sam
sreo žrtve
koje su tamo
izgubile
članove
obitelji.
Pretpostavio
sam da će
biti
suosjećajniji,
ali njegov
odgovor bio
je
bezobziran.
Rekao je da
nije moguće
identificirati
agresora u
ovom ratu.
Mislio sam
da je ta
debata
završena ili
bar
djelomično
završena
prije
nekoliko
godina.
Nakon
razgovora s
njim shvatio
sam da je to
mišljenje
mnogih
ljudi.
Jeste li
imali
problema
snimajući
ovaj
dokumentarac?
Dan prije
nego što smo
krenuli u
Europu,
jedan
hollywoodski
producent
rekao mi je
da odustanem
od snimanja
ovog filma
jer nema
šanse da ga
nezavisna
produkcija
snimi,
morate biti
BBC ili CNN.
Bio je u
pravu. Bilo
je jako
teško, nismo
imali
novaca, baza
nam je ovdje
u LA-u, a
priča se
odvija u
Europi. Ali
kako sam
tvrdoglavi
Hrvat, sjeo
sam unatop
svemu u
avion i
snimio film.

Što
mislite o
hrvatskoj
politici
prema
Haaškom
sudu?
Hrvatski
političari
su u vrlo
teškom
položaju u
kojem se
nikada ne
bih želio
naći.
Međunarodni
sud u Haagu
i EU su im
prislonili
pištolj u
glavu i
ucjenjuju
ih. Stvari
bi se
trebale
okrenuti.
Europa bi
trebala doći
u Zagreb i
Sarajevo
moliti
oprost zbog
svoje
pasivnosti i
nemogućnosti
da zaustavi
rat, osoboto
početkom
'91. Da nije
bilo
njihovog
okretanja
leđa ne
bismo mi
govorili o
ratnim
zločinima i
Hrvatska bi
napredovala
prema Europi
s drugačijim
standardom.
Zbog te
svoje
pasivnosti
na početku
rata i jer
su
iznevjerili
građane
Hrvatske i
Bosne kad su
ih najviše
trebali, EU
bi kao znak
dobre volje
trebala
pozvati
Hrvatsku u
svoje
članstvo.
U svom
filmu
tvrdite da
postoji
urota protiv
Hrvatske.
Možete li
nam to malo
pojasniti?
Ne mislim da
se radilo o
uroti protiv
Hrvatske ili
BiH, već
protiv
istine.
Ujedinjeni
narodi su
ovdje došli
'91. i
vidjeli što
se događa, i
umjesto da
su pokazali
na
Miloševića i
rekli „on je
agresor,
mora ga se
zaustaviti“,
oni su rekli
da se radi o
građanskom
ratu.
Identificiranjem
i upiranjem
pištolja u
agresora,
rekavši
DOSTA,
zaustavili
bi rat u
kojem je
ubijeno
tisuće
ljudi, a
milijuni
ostali bez
doma. I sada
ista
organizacija
koja je
stvorila sud
u Haagu na
tom sudu
pokušava
opravdati
svoj
pogrešan
stav prema
ratu.
Pogrešno je
da je ovo
građanski
rat, a ne
agresija.
Upotreba
suda za te
svrhe je
zadnja
uvreda.
Hrvatska
će javnost
po prvi put
vidjeti Vaš
film na
Zagrebdoxu.
Kakve
reakcije
očekujete?
Ne znam kako
će hrvatska
javnost
reagirati na
ovaj film.
Nemam prst
na pulsu
građana
Hrvatske.
Ovdje sam u
Los Angelesu
i iako sam
porijeklom
Hrvat, imam
američku
perspektivu
situacije i
ne znam hoće
li im se
film
svidjeti ili
će ga
mrziti. Ali
ja sam
ponosan na
film.
Vjerujem da
znam istinu,
tijekom rata
proveo sam
dosta
vremena s
političarima
u
Washingtonu
i znam što
govorim. Što
se tiče
mišljenja
javnosti,
nisam
stručnjak,
ali radujem
se njihovoj
reakciji i
vidjet ćemo
što će se
dogoditi.
Bilo mi je
važno ne
samo
napraviti
film koji će
uprijeti
prst u UN i
pokazati
njihovu
ulogu u ovom
ratu, već i
pokazati da
mir ne samo
da je moguć
već je i
prisutan
ovdje u
Hrvatskoj,
bosni i
ostatku
bivše
Jugoslavije.
Ideja mira
mi je važna
i nadam se
da je to ono
prema čemu
idemo. Želim
da ljudi
shvate da mi
nije namjera
stvarati
antisrpsku
atmosferu
ovim filmom.
U filmu se
pojavljuje
srpski
poljoprivrednik
koji je
pomogao
stojim
starijim
susjedima
Hrvatima
tijekom
rata. Mislim
da to govori
o duhu ljudi
i spremnosti
za mir što
sam i ja
osjetio
razgovarajući
sa svima.
Uvjeren sam
da je mir
budućnost za
naš narod.
Želim samo
da UN,
međunarodna
zajednica,
EU i ostali
iskreno
sagledaju
svoju ulogu
u ratu '91 –
'95. i kako
se ponašaju
na ovom sudu
koji treba
donijeti
presudu o
ovom ratu.
http://link.brightcove.com/services/link/
bcpid13393037001/bclid13319342001/bctid14086965001
Dunja Gaupp,
Baden
|