Izvor: Društvene obavijesti br. 97 Hrvatske kulturne zajednice

KRAJ NEK BUDE SVAKOJ ZLOĆI....

Razgovor vodio O. Gaupp

Prvi dio razgovora s fra Šitom objavili smo u prošlom broju DO. O nekim važnim zbivanjima za Hrvate u Švicarskoj, kao primjerice dobivanju na upotrebu prekrasne vile u Oltenu ili novim funkcijama fra Šite, bilo je tada prerano govoriti. Donosimo nastavak razgovora.


Više nije tajna da ste postali koordinator Hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj i nacionalni koordinator za Švicarsku. Sigurno ste već čuli kako se govori da su te funkcije konačno u pravim rukama. Bez želje da Vam laskamo, želimo reći da je to i naše mišljenje.
Ono što nas posebno zanima, jeste, tko imenuje nacionalnog koordinatora za Švicarsku i koje su njegove zadaće?

Hvala lijepa na pohvalama, ali znam da to što ljudi govore zadužuje čovjeka da što bolje ispunja svoju zadaću. Imenovanje i zadaće opisani su u najnovijem dokumentu Papinskog vijeća za pastoral selilaca i putnika - “Erga migrantes (2005)”.
Mene je, nakon određene procedure, imenovala Švicarska biskupska konferencija, a uz suglasnost Hrvatske biskupske konferencije i uprave moje Franjevačke provincije. Zadaće se odnose na dušobrižništvo Hrvatskih kat. misija u Švicarskoj, s posebnim naglaskom na onim djelatnostima koje su svim misijama zajedničke, a to su prvenstveno časopis MOVIS i nekoliko godišnjih duhovno-kulturnih događanja: dvodnevno hodočašće u Einsiedelnu, zborovanje ministranata i dječjih zborova pod imenom CROMIN, susret mladeži “Rumeni list“, redovita humanitarna pomoć potrebnima u domovini, službeni kontakti sa švicarskom i hrvatskom biskupskom konferencijom i drugim institucijama, te sl. Nije to neki kreativan rad, ali je vrlo važan i s puno obveza koje zahtijevaju puno upornosti, ali i osjećaja za dobru komunikaciju s odgovornima. Uostalom, kao i u svim našim drugim iseljeničkim djelovanjima.


Kad već spominjete MOVIS, primjećujemo da on prolazi kroz fazu podmlađivanja ili možda bolje reći moderniziranja. Pojavile su se nove rubrike i teme, novi suradnici ...

MOVIS je svojevrsna kronika hrvatskih zbivanja kroz zadnjih četrdeset godina, a također je nezaobilazna njegova važnost u religiozno-kulturnom uzdizanju, ali i u njegovanju hrvatskog narodnog identiteta u odnosu na ovu zemlju i na našu domovinu. Svaka tri mjeseca on dolazi u gotovo šesnaest tisuća naših obitelji. Kao glavni urednik čuvam sve ono dobro što su fra Ljubo Krasić i fra Lucijan Kordić, kao njegovi utemeljitelji, pa onda iza njih fra Rade Vukšić i svi naši misionari od početka do danas tako dobro u njemu osmislili. Hodeći ukorak s vremenom, zajedno s kolegama i pastoralnim suradnicama, osluškujem prijedloge čitateljstva, ali i iz svoga osobnog spisateljskog iskustva i uviđanja pokušavam kreativno upotpunjavati ono dosadašnje. A i ne bi valjalo, da godinama stojimo u mjestu.


25. lipnja o.g. svečano je otvorena “Hrvatska kuća” u Oltenu. U njoj se sada nalazi Uredništvo MOVIS-a, koordinacija i arhiv, koji time konačno imaju reprezentativni prostor na jednom mjestu. To je jedini uspjeli pokušaj da Hrvati u Švicarskoj dobiju, simbolički rečeno, zajednički krov nad glavom. Poznato nam je da se svi pitaju kako Vam je to uspjelo, kako se kuća financira, kako izlazite na kraj?

Nakon onog skučenog i praktički za te potrebe koje ste spomenuli već godinama neupotrebljivog prostora u misiji Zürich, ovo je sada Božji dar, a i vrijeme je bilo da ga dobijemo. Međutim, misija Zürich je bila simbolom MOVIS-a i ona zaslužuje, simbolično i stvarno rečeno, da se onaj natpis MOVIS s nje nikada ne skine. Koristim ovdje prigodu, da svima koji su na bilo koji način desetljećima skrbili oko MOVIS-a od srca izrazim javno priznanje i hvalu! Ne zaboravljamo ni one koji su ga i dragovoljno i besplatno “slagali“ i adresirali i nosili na poštu. Danas to sve ide automatski.
Što se “Hrvatske kuće“ tiče, istina, ja sam se sa svojim švicarskim prijateljima i poznanicima, pozicioniranim na odgovornim mjestima, godinama borio da dobijemo “Hrvatsku kuću“, ali je uspjehu svakako doprinio i ugled svih hrvatskih kat. misija u Švicarskoj. Financijskih problema nemamo pri tom baš nikakvih. Iz jednostavnog razloga, jer ni misiju Solothurn ni ikoju drugu to ne košta ništa. Financijsku brigu, podmirujući sve troškove, čak tajništvo, struju i vodu, vode o “Hrvatskoj kući“ švicarske crkvene vlasti, kojima smo uistinu na svemu najiskrenije zahvalni. Sad samo to trebamo u tom stilu i načinu sačuvati, jer i ono najbolje može se nemarom i koječime pokvariti ili izgubiti.
 

Hrvatska kuća, Olten, Švicrska
 

Znamo da su prostorije “Hrvatske kuće“ otvorene hrvatskim udrugama besplatno. Netko mi od mladih reče da se tamo “i bilijard igra gratis“, pa smo Vam na takvom pristupu svi zahvalni. Između izgleda Hrvatske kuće prilikom naše prve posjete kada je još bila u fazi uređenja i njenog današnjeg izgleda velika je razlika. Recite, što je ostalo još urediti u “Hrvatskoj kući“?

Pred nama je polako povećavati fond knjižnice i obogatiti galerijski prostor, gdje želimo da bude stalna postava umjetničkih i povijesnih izložaka, koji pričaju povijest hrvatskog naroda i prostora na kojima smo, i to i u prigodnom vodiču barem na dva jezika. Od Vučedolske golubice, mozaika Eufrazijane iz Poreča, Višeslavove krstionice, Bašćanske i Humačke ploče, Istarskog razvoda, iz Bosne Listine Kulina bana do naših dana. Nećemo ni zaboraviti statue ili biste od Marulića do Stepinca i Tuđmana. Sve je to nezaobilazna naša narodna baština i neka bude predstavljena na jednom mjestu i u ovoj zemlji.

unutarnja dekoracija

Cijela vila je prekrasna, ali nama se najviše dopada Kapelica u potkrovlju. Smijemo li znati koja je prostorija Vama najdraža?

Ja u “Hrvatskoj kući“ najviše volim nedavno uređenu “Dalmatinsku konobu“, ili kako na ulazu prijatelji iz Chorusa Croaticusa napisaše “Conobus Croaticus“. Ma šalim se.. za svaki sam kutak jednako zahvalan!


U novom MOVIS-u opširnije najavljujete pod vodstvom Hrvatskih kat. misija podizanje spomenika za dvije stotine pobijenih hrvatskih vojnika na domak Velikog sv. Bernarda. Mogu li u tome sudjelovati i druge hrvatske udruge?

O svakako. Ovo odmah shvaćam kao uključivanje i HKZ u ovaj projekt. Ma tko god htjedne biti sudionikom – više je nego dobro došao.


Koja je Vaša poruka za blagdan Božića i 2006. godinu?

Sačuvajmo žar naših najljepših Došašća i Božića, za većinu zasigurno toplinu sjećanja Božića našega djetinjstva i obiteljskog okruženja. Rijetko u kojem narodu su toliko raznoliki Božićni narodni običaji kao po raznim krajevima u našem narodu. I ovdje ih treba koliko se god može više njegovati, promicati ih među djecom i mladima koji ovdje odrastaju, ali i ugrađivati i one švicarske, te tako postajati sve više “katolički“, a to znači univerzalno, svjetski orijentiran. A da bi nam Božić bio baš pravi, nužno je uz ovo folklorno, i duhovno pripremiti se za “Božićnu svijeću“. Prorok Ivan je prije dvije tisuće godina dao dobar tip kako to učiniti: “Ispravite svoje krive pute“. Od njega je i potekla ona prastara pjesma iz prirode, o pticama koje nas na rad i dobro bude, a od zla odvraćaju:

…Kore one lijene ljude, dozivlju ih, od sna bude: srca gore, evo zore!
Grijehe svoje oplačimo, dušu lijepo očistimo: srca gore, evo zore!
Kraj nek' bude svakoj zloći, Sin će Božji k nama doći: srca gore, evo zore!

A onda, najbolji blagoslov za 2006., bit će izvrsna priprava i kvalitetna pro-slava Božića. Pa u tom duhu svim čitateljicama i čitateljima želim inspirativan blagdan Božića, te svaki blagoslov u 2006.