Uvodnik | Biografija | Requiem za predsjednika | Siromašni predsjednik | Ante Gotovina | Bruno Bušiæ | Zvonko Bušiæ 

 Hrvati AMAC | Hrvati AMAC forum | Hrvati u BiH | Istina o Hrvatskoj | Hrvatska ljevica | Ashdown i salveta | dr. Šimun Šito Æoriæ    
 
    HOUS   Hrvatski svjetski kongres    Hrvatske svjetske igre

     HKZ u Švicarskoj
 

     HOUS - Hrvatski ognjištari u Švicarskoj
 

Izvor: Društvene obavijesti br. 97 Hrvatske kulturne zajednice

KRAJ NEK BUDE SVAKOJ ZLOĆI....

 Razgovor vodio O. Gaupp

Prvi dio razgovora s fra Šitom objavili smo u prošlom broju DO. O nekim važnim zbivanjima za Hrvate u Švicarskoj, kao primjerice dobivanju na upotrebu prekrasne vile u Oltenu ili novim funkcijama fra Šite, bilo je tada prerano govoriti. Donosimo nastavak razgovora.


Više nije tajna da ste postali koordinator Hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj i nacionalni koordinator za Švicarsku. Sigurno ste već čuli kako se govori da su te funkcije konačno u pravim rukama. Bez želje da Vam laskamo, želimo reći da je to i naše mišljenje.
Ono što nas posebno zanima, jeste, tko imenuje nacionalnog koordinatora za Švicarsku i koje su njegove zadaće?

Hvala lijepa na pohvalama, ali znam da to što ljudi govore zadužuje čovjeka da što bolje ispunja svoju zadaću. Imenovanje i zadaće opisani su u najnovijem dokumentu Papinskog vijeća za pastoral selilaca i putnika - “Erga migrantes (2005)”.
Mene je, nakon određene procedure, imenovala Švicarska biskupska konferencija, a uz suglasnost Hrvatske biskupske konferencije i uprave moje Franjevačke provincije. Zadaće se odnose na dušobrižništvo Hrvatskih kat. misija u Švicarskoj, s posebnim naglaskom na onim djelatnostima koje su svim misijama zajedničke, a to su prvenstveno časopis MOVIS i nekoliko godišnjih duhovno-kulturnih događanja: dvodnevno hodočašće u Einsiedelnu, zborovanje ministranata i dječjih zborova pod imenom CROMIN, susret mladeži “Rumeni list“, redovita humanitarna pomoć potrebnima u domovini, službeni kontakti sa švicarskom i hrvatskom biskupskom konferencijom i drugim institucijama, te sl. Nije to neki kreativan rad, ali je vrlo važan i s puno obveza koje zahtijevaju puno upornosti, ali i osjećaja za dobru komunikaciju s odgovornima. Uostalom, kao i u svim našim drugim iseljeničkim djelovanjima.


Kad već spominjete MOVIS, primjećujemo da on prolazi kroz fazu podmlađivanja ili možda bolje reći moderniziranja. Pojavile su se nove rubrike i teme, novi suradnici ...

MOVIS je svojevrsna kronika hrvatskih zbivanja kroz zadnjih četrdeset godina, a također je nezaobilazna njegova važnost u religiozno-kulturnom uzdizanju, ali i u njegovanju hrvatskog narodnog identiteta u odnosu na ovu zemlju i na našu domovinu. Svaka tri mjeseca on dolazi u gotovo šesnaest tisuća naših obitelji. Kao glavni urednik čuvam sve ono dobro što su fra Ljubo Krasić i fra Lucijan Kordić, kao njegovi utemeljitelji, pa onda iza njih fra Rade Vukšić i svi naši misionari od početka do danas tako dobro u njemu osmislili. Hodeći ukorak s vremenom, zajedno s kolegama i pastoralnim suradnicama, osluškujem prijedloge čitateljstva, ali i iz svoga osobnog spisateljskog iskustva i uviđanja pokušavam kreativno upotpunjavati ono dosadašnje. A i ne bi valjalo, da godinama stojimo u mjestu.


25. lipnja o.g. svečano je otvorena “Hrvatska kuća” u Oltenu. U njoj se sada nalazi Uredništvo MOVIS-a, koordinacija i arhiv, koji time konačno imaju reprezentativni prostor na jednom mjestu. To je jedini uspjeli pokušaj da Hrvati u Švicarskoj dobiju, simbolički rečeno, zajednički krov nad glavom. Poznato nam je da se svi pitaju kako Vam je to uspjelo, kako se kuća financira, kako izlazite na kraj?

Nakon onog skučenog i praktički za te potrebe koje ste spomenuli već godinama neupotrebljivog prostora u misiji Zürich, ovo je sada Božji dar, a i vrijeme je bilo da ga dobijemo. Međutim, misija Zürich je bila simbolom MOVIS-a i ona zaslužuje, simbolično i stvarno rečeno, da se onaj natpis MOVIS s nje nikada ne skine. Koristim ovdje prigodu, da svima koji su na bilo koji način desetljećima skrbili oko MOVIS-a od srca izrazim javno priznanje i hvalu! Ne zaboravljamo ni one koji su ga i dragovoljno i besplatno “slagali“ i adresirali i nosili na poštu. Danas to sve ide automatski.
Što se “Hrvatske kuće“ tiče, istina, ja sam se sa svojim švicarskim prijateljima i poznanicima, pozicioniranim na odgovornim mjestima, godinama borio da dobijemo “Hrvatsku kuću“, ali je uspjehu svakako doprinio i ugled svih hrvatskih kat. misija u Švicarskoj. Financijskih problema nemamo pri tom baš nikakvih. Iz jednostavnog razloga, jer ni misiju Solothurn ni ikoju drugu to ne košta ništa. Financijsku brigu, podmirujući sve troškove, čak tajništvo, struju i vodu, vode o “Hrvatskoj kući“ švicarske crkvene vlasti, kojima smo uistinu na svemu najiskrenije zahvalni. Sad samo to trebamo u tom stilu i načinu sačuvati, jer i ono najbolje može se nemarom i koječime pokvariti ili izgubiti.
 


Hrvatska kuća, Olten, Švicrska
 

Znamo da su prostorije “Hrvatske kuće“ otvorene hrvatskim udrugama besplatno. Netko mi od mladih reče da se tamo “i bilijard igra gratis“, pa smo Vam na takvom pristupu svi zahvalni. Između izgleda Hrvatske kuće prilikom naše prve posjete kada je još bila u fazi uređenja i njenog današnjeg izgleda velika je razlika. Recite, što je ostalo još urediti u “Hrvatskoj kući“?

Pred nama je polako povećavati fond knjižnice i obogatiti galerijski prostor, gdje želimo da bude stalna postava umjetničkih i povijesnih izložaka, koji pričaju povijest hrvatskog naroda i prostora na kojima smo, i to i u prigodnom vodiču barem na dva jezika. Od Vučedolske golubice, mozaika Eufrazijane iz Poreča, Višeslavove krstionice, Bašćanske i Humačke ploče, Istarskog razvoda, iz Bosne Listine Kulina bana do naših dana. Nećemo ni zaboraviti statue ili biste od Marulića do Stepinca i Tuđmana. Sve je to nezaobilazna naša narodna baština i neka bude predstavljena na jednom mjestu i u ovoj zemlji.


unutarnja dekoracija


Cijela vila je prekrasna, ali nama se najviše dopada Kapelica u potkrovlju. Smijemo li znati koja je prostorija Vama najdraža?

Ja u “Hrvatskoj kući“ najviše volim nedavno uređenu “Dalmatinsku konobu“, ili kako na ulazu prijatelji iz Chorusa Croaticusa napisaše “Conobus Croaticus“. Ma šalim se.. za svaki sam kutak jednako zahvalan!


U novom MOVIS-u opširnije najavljujete pod vodstvom Hrvatskih kat. misija podizanje spomenika za dvije stotine pobijenih hrvatskih vojnika na domak Velikog sv. Bernarda. Mogu li u tome sudjelovati i druge hrvatske udruge?

O svakako. Ovo odmah shvaćam kao uključivanje i HKZ u ovaj projekt. Ma tko god htjedne biti sudionikom – više je nego dobro došao.


Koja je Vaša poruka za blagdan Božića i 2006. godinu?

Sačuvajmo žar naših najljepših Došašća i Božića, za većinu zasigurno toplinu sjećanja Božića našega djetinjstva i obiteljskog okruženja. Rijetko u kojem narodu su toliko raznoliki Božićni narodni običaji kao po raznim krajevima u našem narodu. I ovdje ih treba koliko se god može više njegovati, promicati ih među djecom i mladima koji ovdje odrastaju, ali i ugrađivati i one švicarske, te tako postajati sve više “katolički“, a to znači univerzalno, svjetski orijentiran. A da bi nam Božić bio baš pravi, nužno je uz ovo folklorno, i duhovno pripremiti se za “Božićnu svijeću“. Prorok Ivan je prije dvije tisuće godina dao dobar tip kako to učiniti: “Ispravite svoje krive pute“. Od njega je i potekla ona prastara pjesma iz prirode, o pticama koje nas na rad i dobro bude, a od zla odvraćaju:

…Kore one lijene ljude, dozivlju ih, od sna bude: srca gore, evo zore!
Grijehe svoje oplačimo, dušu lijepo očistimo: srca gore, evo zore!
Kraj nek' bude svakoj zloći, Sin će Božji k nama doći: srca gore, evo zore!

A onda, najbolji blagoslov za 2006., bit će izvrsna priprava i kvalitetna pro-slava Božića. Pa u tom duhu svim čitateljicama i čitateljima želim inspirativan blagdan Božića, te svaki blagoslov u 2006.  

 







 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                   

 

 
 Izvor: DO br. 96 HKZ
 Prvi dio razgovora sa
fra Šimunom Šitom Ćorićem

 O UDRUGMA, PISANOJ RIJEČI,
NOBELOVCU…


HKZ-Hrvatska kulturna zajednica pristupila je HSK-Hrvatskom svjetskom kongresu 2001. g. Kako ste zadovoljni suradnjom između naših dviju udruga?
Poznajem se s HKZ-om od njezinog početka i vidim da se to pokazalo vrlo učinkovitim za obje strane, a najviše za zajedničko hrvatsko djelovanje. Članovima i upravi HKZ-a “šešir dolje“ na tom koraku hrvatske sloge i zajedništva! Pa i kad ne bi ništa drugo bilo, puno je ljepše prijateljevati, nego se međusobno hladno odnositi.

Prije toga HKZ je agirala protiv Kongresa. Nađe se, nažalost, i danas udrugica koje čine to isto. Kako Vi to kao psiholog tumačite?
A ono prije toga..., svima je poznato. Ne mora se biti psiholog. Sami znate da se tu radilo uglavnom o pojedincima, a ne o većini članstva HKZ-e, što se i pokazalo na izborima i odlukama 2001. g. Uvijek mi je bilo žao da ima ljudi koje više privlači negativno nego pozitivno, pa iz tog kuta gledanja nije čudno, da je HSK prihvatljiv čak i za UN, a eto nije za neke naše pojedince. A.G. Matoš bi tu sigurno spomenuo “prokleti hrvatski jal“. Naravno, njihovo je pravo na takav stav, a drugo je, koliko je on pametan i što bi bilo bolje. Respektiram osobne odluke, ali stvarno ne mogu pljeskati ljudima koji iz raznoraznih interesa, možda i vlastitih kompleksa, recimo, ističu većinom negativno i klevetničko u svom govoru i pisanju, koji svoje sunarodnjake prijavljuju stranim policijama i godinama “ganjaju“ po tuđinskim sudovima, koji su brži na razbijanju zajedništva, nego na žrtvu za njega, i tomu slično. Ne govorim ovdje samo o našima u Švicarskoj! Bog i takvima dao dobro zdravlje, ali takvi postupci nisu za odobravati!

Vi ste prije desetak godina objavili panoramu hrvatske migrantske književnosti u dvije knjige “45 hrvatskih migranstkih pisaca“ i “60 hrvatskih migrantskih pisaca“. S današnjeg odmaka: kolika je stvarna vrijednost te naše riječi izvan domovine?
Nezamjenjiva, sve do publikacija kao što su (sve bolje!) Društvene obavijesti. Ja je gledam u cjelini s onom u domovini. Uz slabije, prosječne ili veće literarne domete kao i domovinska, ta hrvatska pisana riječ u izvandomovinstvu ima jednu dodatnu nezamjenjivu vrijednost: ona je živi svjedok, ima ulogu izravnog svjedočenja o našem migrantskom usudu. U načelu, sjaj i tragiku emigrantskih godina najbolje mogu opisati oni koji su ih doživjeli na svojoj koži. A “progonstvo i tuđina“ sastavni je dio neizbrisive opće hrvatske sudbine u 20. stoljeću.

Je li onda memoaristika najizravniji način svjedočenja. Koliko je ona za nas pouzdana?
Ona je svakako dio toga, mada većinu memoara ne ubrajamo u literaturu. A pouzdanost sjećanja i činjenica? Evo jedan primjer od prije par godina. Dr. Mate Meštrović je zaradio mirovinu kao sveučilišni profesor povijesti, a u svojim memoarskim zapisima, govorili su mi s više strana (jer znaju da se s njim dugo poznam), ima na više mjesta teških neistina. Reče mi sam, nenamjerno, i vjerujem mu. E, kad se to događa jednom povjesničaru, zamislite što je s drugima koji nisu toliko obrazovani ili iz nekih razloga namjerno krivo predstavljaju ljude i događaje kao sad jedna Biljana Plavšić. A tek interpretacije! Dakle: oprez prema negativnim slovima i rečenicama otkud god dolazile! Jer, krhak je taj čovjek…

Negdje je nedavno pisalo da je po preporuci Vas i HSK izvjesni S. Leban imenovan u MVP Republike Hrvatske prvim čovjekom za Hrvate izvan domovine…
Mi u HSK se uistinu ne miješamo u kadrovsku politiku Vlade RH, ali imamo je pravo komentirati. Vidite kako se olako šire glasine. Ne samo da nismo slali nikakve preporuke, nego mislimo da to nije najbolje rješenje. Ako Vlada RH uistinu želi s te državne pozicije poboljšati odnos prema nama u izvandomovinstvu, onda će morati imati na tom mjestu vrlo sposobne ljude koje Hrvati i njihovi potomci izvan domovine dobro poznaju i imaju u njih povjerenja, a oni opet dobro razumiju sve raznolike dimenzije i grupacije našeg iseljeništva. Ovako mi to imenovanje više sliči stranačkoj križaljci, nešto kao kad je ona garnitura vlasti imenovala jednoga Borisa Marunu za ravnatelja Matice.

Poznato mi je da ste imali prigodu više puta sretati se nasamo s našim pokojnim nobelovcem Vladimirom Prelogom…
Uvijek sam to smatrao posebnom časti i privilegijom. Napravio sam nacrt za jedan dulji zapis o tome. Sad ću reći samo da je to, između ostalog, bio čovjek nobelovskog humora s porukom, te spomenuti jedan kuriozitet. Zabilježio sam kako je pričao (pred nas nekoliko), na koji način je uspio otputovati iz ratne Hrvatske. Primio ga je doglavnik Mile Budak i osigurao mu siguran odlazak. Na rastanku u svom uredu samo mu je kao usput dobacio:
Molim Vas, samo nemojte, kad tamo dođete, davati izjave protiv Hrvatske!