Dobro došli u SAO Hrvatsku!

Ovogodišnji domjenak Srpskoga narodnog vijeća u povodu pravoslavnog Božića mogao je slobodno organizirati i neko natjecanje pod nazivom „Tko se bolje uvlači Srbima u Hrvatskoj, predsjednik ili premijerka?" S tim što bi ishod, radi silnog truda kandidata, vjerojatno ostao nepoznat.
Nemam apsolutno ništa protiv toga da se srpskoj manjini u Hrvatskoj čestita njihov Božić, niti da ga oni slave. Ali ovo što su premijerka i predsjednik uradili, bilo je, bar meni, toliko ljigavo i ispod svakog ljudskog dostojanstva, da nisam mogla ni pročitati članak do kraja.

S jedne strane, premijerka se duboko zahvaljuje Srbima koji su podržali HDZ. Pa, pogledajmo malo na čemu se i kome ona to u stvari zahvaljuje.

Da li njene zahvale idu stranci SDSS koju je HDZ doveo na vlast kao koalicijskog partnera, a koja je prepuna likova koji su podržavali tzv SAO Krajinu, a neki čak bili i aktivni dužnosnici u istoj? Ili idu Stanimiroviću, za kojeg se zna da je u tzv SAO Krajini bio ministar te iste tzv Vlade, te gradonačelnik našeg razrušenog i napaćenog Vukovara, koje je za njega bilo „posljednje ustaško uporište“. Stanimiroviću, kojeg se, prema pisanju medija, istražuje radi ratnih zločina počinjenih protiv Hrvatske i Hrvata za vrijeme Domovinskog rata. Onom istom Stanimiroviću koji je izjavio kako su Hrvati krivi za Vukovar, a da nikome odgovarao nije radi toga. Ili se možda zahvaljuje Pupovcu, glavnom liku „Srpskih novosti“ koje ne propuštaju ni jedan broj a da se u njemu ne narugaju svemu što je nama Hrvatima sveto, ili da pljuju po nama i našoj državi, koju vjerojatno mrze istim žarom kao i za vrijeme Domovinskog rata, samo što sada sjede u toj istoj hrvatskoj Vladi. Onom Pupovcu kojeg čak i njegova vlastita braća optužuju da je zamračio par milijuna, ali to izgleda ni najmanje ne zanima hrvatsko pravosudje.

Iskreno se nadam da njene zahvale nisu išle pok. Miloševiću, iako ne mogu reći da bi me to, nakon svega, posebno iznenadilo.

S druge strane, slušamo „pravednika nad pravednicima“ koji nam objašnjava kako trebamo prednjačiti u zaštiti manjinskih ljudskih prava. Obzirom da je jedina manjina u Hrvatskoj koja stalno viče da je ugrožena i kojoj nikada ništa ne valja baš ona srpska, očito je na što je Josipović aludirao.

Ne znam što bi mi to po Josipoviću još trebali uraditi, a da se naša najdraža manjina bolje osjeća. Imaju dvostruko pravo glasa, dok se istovremeno to pravo pokušava na sve načine ukinuti našim Hrvatima vani. Imaju fiksnu kvotu po kojoj upadaju u Sabor, bez obzira imali glasove ili ne. Imaju raznorazne pusiće, teršeličke i ostale nevladine udruge, koje dobro paze da niti jednom Srbinu slučajno ne odleti dlaka s glave, dok ih Hrvati ni najmanje ne zanimaju.

I na sve to, ide slijedeća, nevjerojatna glupost.

Kažu, citiram, Srbi u Hrvatskoj nakon 20 godina moći će birati i biti birani kao ravnopravni građani uz zaštitnu fiksnu izbornu kvotu od tri mandata ako redovan izborni postupak ne osigura više, a tim će se izbornim procesima ojačati i obnoviti oslabljeni hrvatski demokratski kapacitet.

Doista ne pamtim kada sam čula nešto slično, naprosto baca čovjeka u nedoumicu radi li se samo o pokvarenim lažima ili čistom idiotizmu.

Ako bi Srbi htjeli biti birani kao ravnopravni gradjani, onda bi kao prvo trebalo ukinuti fiksnu kvotu za ulazak u Sabor, a kao drugo, oduzeti im dvostruko pravo glasa. Tek bi se nakon toga moglo govoriti kako ih se bira kao ravnopravne gradjane, obzirom da za gradjane hrvatske nacionalnosti ne postoji nikakva fiksna kvota. Što u konačnici znači, kako bi se gradjanima srpske nacionalnosti moralo nešto ODUZETI kako bi postali ravnopravni, jer su sada daleko IZNAD bilo kakve ravnopravnosti.

A vrhunac večeri bila je dodjela nagrada, gdje je, izmedju ostalih, Vesni Teršelič uručena nagrada „Dijana Budisavljević“ za dokumentarnu istinu o žrtvama rata i ratnim zločinima.

Naravno, radi se o „srpskoj istini“, jer osim srpske, druge istine ne postoje. Valjda o istoj onoj srpskoj istini koja govori o tome kako su Hrvati krivi za to što je Vukovar sravnjen sa zemljom, krivi za Ovčaru i sve ostalo što se dogadjalo u Domovinskom ratu. A Vesna Teršelič, u neumornoj obrani te „srpske istine“, sve nas putem Documente i REKOM-a nastoji uvjeriti kako smo mi Hrvati zločinci koji su valjda, ničim izazvani, krenuli na goloruke četnike, radeći usput ratne zločine na svakom koraku.

Jedino ne shvaćam kako su premijerka i predsjednik ostali bez nagrade. Mišljenja sam kako bi im savršeno pasala nagrada „Simo Dubajić“ ili možda „Veselin Šljivančanin“ koju bi dobili radi izdaje vlastitog naroda i države, a sve u slavu i propagandu velikosrpskih ideja i jedne im i vječne, Velike Srbije.

Ali kad bolje razmislim, nagrada „Simo Dubajić“ ipak nije za njih. Simo je, naime, bio antifašistički masovni ubojica koji se pred kraj života pokajao za zločine i rekao istinu. A tako nešto od Josipovića i Kosorice ipak ne možemo očekivati.

Diana Majhen / www.dragovoljac.com