SMETAJU NAS NEPRILIKE U HRVATSKOJ

Na svršetku godine uobičajeno je analizirati zbivanja, kako ona u poslovnom djelovanju tako i on u privatnom životu, i napraviti bilancu između naših postavljenih i ostvarenih ciljeva.

Za razliku od uobičajenog poslovnog izvješća (koje je, usput rečeno, katastrofalno u Hrvatskoj i cijelom svijetu), mi ćemo se ograničiti na smetnje, odnosno neprilike, u našim dvjema domovinama, Hrvatskoj i BiH, koji uznemiravaju Hrvate u svijetu.

Živjeti izvan svoje domovine je prokletstvo već samo po sebi, a pogotovo kada moramo pratiti slijed zbivanja u domovinama, koja su zbunjujuća i zabrinjavajuća. Stoga ćemo u ovome osvrtu donijeti listu, djelomični popis (ne)prilika koje smetaju nas Hrvate u iseljeništvu:

SMETA nas svaka prevelika međusobna podijeljenost, bila ona iz političkih, odnosno stranačkih razloga, ali nas posebno smeta ona takozvana pokrajinska podijeljenost, koja se izražava u obliku mržnje i koja nam se čini sve pogubnijom.

SMETA nas manjak osjećaja domoljublja i rodoljublja, koje se sustavno omalovažava u tisku, televizijskim programima, elektronskim medijima, na javnim skupovima, čak i na vjerskim okupljanjima.

SMETA nas što su hrvatski branitelji, koji su oslobodili Hrvatsku i veći dio Bosne i Hercegovine od srbijanskog agresora i domaćih četnika, postali opterećenje mnogim čelnicima političkih stranaka s hrvatskim predznakom.

SMETA nas što je do sada više od 1800 hrvatskih bojovnika izvršilo samoubojstvo bilo zbog neimaštine, bio omalovažavanja ili zdravstvenih poteškoća ili pak manjka liječničke njege.

SMETA nas što je u procesu privatizacije opljačkana polovica državne imovine, koju su prisvojili privilegirani pojedinci - i nijedan lopov nije pozvan na odgovornost, nije platio i nije vratio ono što je jagmio, odnosno jamio.

SMETA nas što su hrvatski birači na slobodnim izvorima dali glas povjerenje stranačkim čelnicima, bivšim komunistima i udbašima, da budu nosioci vlasti u Hrvatskoj, i da su upravo oni najpopularniji uglednici u državi.

SMETA nas, koji smo bili politički emigranti, što smo još uvijek prisiljeni ostati u tuđini, jer nam nije bilo omogućen dostojan povrata – i dalje smo ostali nepoželjni, a time i neprijatelji režima u Hrvatskoj.

SMETA nas što u domovini o našem iseljeništvu govore kako o dijaspori, a polovica hrvatskog pučanstva živi izvan Hrvatske, organizirana u hrvatskim političkim, društvenim i vjerskim zajednicama.

SMETA nas što rat u Hrvatskoj nosi naslov ''Domovinski rat'', kada je to bio osloboditeljski rat, s kojim je stečena trostruka pobjeda i sloboda: sloboda od komunističkog ropstva, od jugoslavenske tamnice i od srpskog okupatora. Bivši partizani taj rat u Hrvatskoj nisu ni mogli nazvati pravim imenom, jer bi to bila optužba JNA koja je njima ''čuvala tekovine narodnooslobodilačkog rata''; zbog toga je i ostalo mišljenje u svijet da je to bio balkanski građanski rat u Hrvatskoj i BiH.

SMETA nas što su strancima rasprodane sve banke, telekomunikacije, najunosnija poduzeća, evo bit će i brodogradnja, samo da se dođe do novaca za potrebe onih koji su na vlasti, a vanjski dugovi se dnevno povećavaju i već su prešli iznos bivše Jugoslavije, kojim je Tito zemlju zadužio do ušiju.

SMETA nas hrvatska popustljivost naspram vanjskim pritiscima: Daytonski sporazum s kojim su unakazili Hrvate u BiH; slobodan dolazak (bez viza) srbijanskim političarima, pjevačima i sportašima, koji i na javnim skupovima optužuju Hrvatsku za ''genocid'' nad Srbima.

SMETA nas da u Hrvatskoj ima etničkih političkih stranaka, čiji predstavnici u Hrvatskom saboru optužuju hrvatsko Vladu za zločine nad srbijanskim pučanstvom, te u optužbama daju podršku banjalučkom i beogradskom četničkom vodstvu, a la Miloradu i Vuku.

SMETA nas što predsjednik Hrvatske i čelnici socijalističkih partija u Hrvatskoj, u svojim posjetima Sarajevu, optužuju bosanskohercegovačke Hrvate za fašizam i ustaštvo, zbog toga što se bune zbog svoje ugroženosti, isto kao i čelnici bošnjačkih političkih partija.

SMETA nas što su vlasti u Hrvatskoj toliko popustljive pred ucjenjivačkim uvjetima ulaska Hrvatske, u Europsku uniju; izgleda da će bogatstva Hrvatske biti rasprodana i prije ulaska u EU, a tek onda će Hrvati ponovo biti tuđe sluge u svojoj domovini.

SMETA nas što sa Slovencima nisu uspostavljeni normalni, dobrosusjedski odnosi, ali ako su u našim stajalištima jesmo u pravu, iz kojih razloga im ne vraćamo istom mjerom? Ulizivanju u politici nema mjesta. Potpuni bojkot njihovih proizvoda i naplata naših potraživanja imovinom u Hrvatskoj, samo su neke od mogućnosti da im se stavi do znanja da i mi ''konje za trku imamo''. Dakako, ako stvarno imamo.

SMETA nas, što hrvatski državni vrh, zaposjednut mnogim bivšim udbašima, odjednom nema ni snage ni metode, obračunati se s danas javnim hrvatskim neprijateljima, koji pod krinkom navijanja za neki klub, ne samo da sramote Hrvatsku, nego joj priskrbljuju nevjerojatne globe, kojim bi se novcima mogao udomiti mnogi od nezbrinutih hrvatskih branitelja ili m nog djeca bez roditelja. Što je taj vrh napr. poduzeo pri povratku onih razbijača iz Praga i poslije iz Udbina? Svi su se oni, najvjerojatnije čoporativno, vratili u Hrvatsku. (Sjetimo se samo kad bi taj isti aparat, koji danas tolerira neprijateljstvo prema Hrvatskoj, bio reagirao da su se za vrijeme njihove strahovlade, u Hrvatsku vraćala zajedno samo nekolicina hrvatskih emigranata). Uostalom, zašto Hrvatska ne bi ozakonila, da svatko tko svojim takvim ponašanjem ošteti državu, tu štetu mora nadoknaditi, pa i oduzimanjem njegove imovine, ili pak – makar i dugogodišnjim – odsluživanjem.

Ulazimo u novu 2009. godinu, vjerojatno i u Europsku uniju, pa bilo bi vrijeme da se hrvatski narod oslobodi tuđinski natruha i sluga i izabere uzorite Hrvate s ljudskim vrlinama da upravljaju s ovim što je ostalo u Hrvatskoj i s onim koji su još ostali u Hrvatskoj.

Piše: Rudi Tomić