Poštovani gospodine Jakopoviću,

Izazvani Vašim tekstom u Web.portalu Croatia od 16.06.2006. u vezi članka "Hrvati u Švicarskoj" ne mogasmo ostati nijemi.
Razumijemo zašto Glas Koncila nije objavio Vaše pismo, kao i ostale institucije kojima je upućeno. Jednostavno rečeno, to je ispod njihovog nivoa, jer tekst u kojem se spominje šta "narod priča", nije dostojan da se o njemu priča, a kamoli da se objavi u jednom takvom listu.
Međutim MI, niži nivo, ne možemo ostati gluhi na to. Jako nas vrijeđaju Vaše riječi što se tiče našeg misionara fra Šite Ćorića i naše (I VAŠE!) Hrvatske kuće u Oltenu.
Sramotno je to što mislite i pišete o njemu. Njegova naobrazba, poslovi koje obavlja, sva njegova djela (knjige, tekstovi, pjesme...) to ne zaslužuju.
Ako itko ima pravo da o njegovom djelovanju u misiji daje mišljenje onda smo to mi vjernici u misiji Solothurn i svi oni vjernici iz drugih misija koji su aktivni članovi naše misije i koji redovito dolaze na mise kod fra Šite.
Ponosni smo što ga imamo, jer on je taj kome se možemo obratiti u svako doba i za svakojake probleme.
Čak i kad je odsutan iz Švicarske i za vrijeme Hrv. hodočašća u Einsiedeln, Sv. mise ne izostaju, a ne mijenja ga nijedan od misionara.
Kažete da radi kao misionar između 20-60%. I "Tko to zna osim njega samoga?" "U narodu se priča..."
Ma otkud Vam to pravo?
Mi smatramo da on radi između 120-160%.
Zar nije za svaku pohvalu što sabire zbor od 80 mladih, što s njima organizira razne nastupe.
On ne bi u tom uspio da ga svi oni ne vole i ne poštivaju.
Znate li još jednog takvog?
Kako ste i sami aktivni član u misiji, a "jako dobro" ste informirani i o drugim misijama, sigurno ste primijetili da misija Solothurn učestvuje svake godine i na CROMIN-u. I tu djecu, ministrante treba sabrati i pripremiti. Njemu i to uspijeva za razliku od pojedinih. Kako u kvizu znanja tako i u svim sportskim disciplinama postižu jako dobre rezultate. Pa onda drukčiji prikaz Isusove Muke na Cvjetnu nedjelju i Veliki petak... ma sigurno ste čuli i za to. Pa sve novine su o tome pisale. Znate li Vi koliko je za to sve potrebno vremena? Cijela misija je oduševljena.
Ovo pismo bi bilo predugo kada bi nabrajali sve njegove uspjehe i radove. Uostalom, primate li Vi Movis? Ili možda mislite da i tu fra Šito nije iskren, da su to sve gluposti?
A sada HRVATSKA KUĆA  na koju smo isto tako ponosni.
Kako je moguće da netko može pljuvati po trudu jedne cijele misije? Svi zajedno smo svojim prilozima i požrtvovanim radom doprinijeli da ta kuća postane jedno prekrasno mjesto kojim se mogu služiti (besplatno) sve hrvatske udruge u Švicarskoj.
U Hrvatskoj kući ne samo da se radi, moli, skupljaju se mlad, održavaju sastanci, nego dolaze i ugledne delegacije od kojih dobivamo samo pohvale. Doista, gospodine Jakopoviću, Vi ste jedina osoba koja je ove "prazne zidine" nazvala nepotrebnima.
Od srca Vas pozivamo da nađete vremena i dođete nekad u ovaj naš "Hram" okupljanja gdje se zajedno molimo i družimo. Vidjet ćete da niste u pravu.
Dovoljno dugo ste u ovoj lijepoj zemlji, pa ako ste išta naučili i spoznali onda to kako je teško, gotovo nemoguće postići i napraviti nešto čime bi se mogli pohvaliti i od čega bi Vaša djeca imala koristi.
Što se tiče dobrotvora kojima bi se ljudi mogli obratiti u nevolji... Pročitajte Movis! Uostalom za rješavanje duhovnih nevolja su tu i naši dragi misionari. Zato ih imamo u Švicarskoj!
Najiskrenije Vam ih preporučamo.
Nemojte blatiti druge, jer svi imaju razloga da budu za nešto blaćeni ali izgleda da pojedinci imaju viška blata pa ga bacaju na druge umjesto da se pozabave sa sobom
I na kraju, gospodine Jakopoviču, ovim pismom Vam ne želimo objaviti rat, i ne oćekujemo nikakve Vaše reakcije. Vjerujte, nisu potrebne. Ovim želimo pokazati da misija fra Šimuna Šite Ćorića stoji iza njega i njegovog rada.

S poštovanjem,

u ime "Zajednica žena", Solothurn
Gabrijela Jurčević