Otvoreno pismo Hrvatima u Švicarskoj

Prevršili su svaku mjeru!

Ima najmanje 13 godina, ako ne i više, kako određene osobe (ne želim ih zvati Hrvatima, jer to ne zaslužuju) sustavno unose neslogu među Hrvate u Švicarskoj. Jedni od tih su i na početku spomenute osobe. Započeli su napadima na HDZ u Švicarskoj, potom na Hrvatski svjetski kongres, onda na Hrvatsku kulturnu zajednicu a ni naše katoličke misije nisu ostale pošteđene. Do današnjeg dana guraju tu svoju suludu politiku pa mislim da je došlo vrijeme da i mi, šuteća večina u kojoj sam i ja do danas bio, progovorimo.

Slušam Dragicu Rajčić na takozvanom "lijepanasadomovinahrvatska" portalu (još jedni koji se koriste imenom Lijepe naše za blačenje Hrvata) i ne mogu vjerovati svojim ušima. Ostavimo nastranu njenu samohvalu, koja prelazi granice dobrog ukusa. Koncentrirajmo se na njene izjave, poput one kako je osnovala humanitarnu udrugu Radost i tako prikupila, 'odgovorno' tvrdi, najmanje 300 tisuća franaka za kumstva hrvatskoj djeci.
Ja bih rado vidio neki dokaz te njene 'odgovorne' tvrdnje. Mnogi su Hrvati i udruge ratnih godina pomagali Hrvatskoj i svi smo na neki način znali jedni za druge, ali nekoj "Radosti" nije bilo traga. Radost je izgleda bila samo u kući gđe. Rajčić, koju sam u nekoliko navrata susreo, ali ne kao humanitarnu radnicu nego kao osobu koja je za čitanje svojih nadri-pjesama tražila honorar. Eto kako se novac pere, kroz navodne humanitarne nastupe koji ne podliježu poreznoj prijavi, a onda, lijeva ruka - desni džep! I to joj nije bilo dosta, jer isplativo je ono kada jednim udarcem  klopiš više muha, pa je posegnula za Tuđmanovim priznanjem koje njoj navodno "ne treba". Htjela je samo pokazati kako se odnosi prema iseljenicima koji nisu HDZ-ovci! Da ga je dobila, zar je ne bi smetalo to što bi drugi pomislili da je i ona HDZ-ovka, jer samo HDZ-ovci dobivaju priznanja? Ma ne, jasno da je ne bi smetalo, ipak bi se uspješnije mogla prodavati za veliku humanitarku i Hrvaticu. Ovako... piši kući propalo je, a za sve je kriv Beljo koga je također pratila Titova sliku u školskoj učionici, ali koji se nije, kao gospođa Rajčić, pitao koga treba isključiti, Tita ili Isusa.

Kada se oglasi Tihomir Nuić unaprijed je svakome jasno da je na redu još jedno pljuvanje. Ovoga puta se gospodin, bolje poznat pod imenom Hämling, pita "Tko podmeće Glasu koncila". Bez da sam pročitao to njegovo najnovije "remekdjelo" mogao sam odgovoriti na to pitanje - on sam, Nuić podmeće, to je barem jasno.
No, ajmo malo u detalje. Upitajmo se zašto se Nuić uzbuđuje na izjavu da je druga generacija Hrvata, ako nije povezana s katoličkim misijama, u većini slučajeva izgubljena? Kaže on da "bi bilo neukusno navoditi imena onih mladih ljudi, rođenih, školovanih i odraslih u Švicarskoj, koji se osjećaju Hrvatima i vjernicima bez posebnih kontakata s hrvatskim katoličkim misijama".
Nakon nebrojenih kilometara neukusnih primjedbi, navoda, optužbi i tvrdnji, pa i u spomenutom remekdjelu, on odjednom ima skrupula? Nije moguće! Ili ipak je? Što ga je navelo na preobražaj? Možda to što 'primjerci' druge generacije o kojima piše spavaju pod njegovim krovom? Priča se da mu djeca neznaju ni beknuti hrvatski, pa kakvo je onda čudo da nisu vezani uz misije?
Najsmješniji, da ne kažem najgluplji, i jednog pravog Hämlinga nedostojan je komentar o dopunskim školama gdje kaže: "Osim objektivnih poteškoća zbog kojih djeca ne mogu nazočiti nastavi, postoje i one subjektivne naravi. Djeca, naprimjer, nemaju mož bilokacije, pa je logično da ne mogu u isto vrijeme biti u školi na hrvatskoj nastavi i u prostoriji na drugom mjestu gdje se održava vjeronauk. Osim toga, u škole zalaze jugoslavenski optanti, kako bi popravili svoje jugobiografije, zbog kojih ljudi sada povlače svoju djecu iz tih škola".
Usprkos lošem mišljenju o Nuiću, jedno mu moram priznati, nitko bolje od njega nezna iznaći razloge zašto je nešto odjednom loše, za što je još jučer tvrdio da je to baš ono pravo. Ili zašto jedan te isti čin, kada ga rade dvije različite osobe, nije isto dobar ili isto loš. Još ne tako davno napadao je obitelj Gaupp da navodno nisu dali potpise na peticiju za dopunske škole. Danas eto, u dopunske škole idu "jugoslavenski optanti da bi popravili svoju jugobiografiju".
Preporučujem Nuiću da svoj mozak, kada ga sam više ne bude trebao, oporučno ostavi nekom medicinskom univerzitetu na istraživanje, jer oni od Hitlera i Göbelsa više nisu dostupni. Možda će se tim dobrim djelom iskupiti za sve ono loše što je radio dok i njemu nije došao sudnji dan.
Jasno je da se ni ovoga puta nije mogao suzdržati a da se ne obruši na gospodina Gauppa, koji je uostalom, na njemu svojstveni topli način, sročio živu istinu. Volio bih vidjeti gdje i kada je to gospodin Gaupp dao izjavu da je "tek otkrio svoje hrvatstvo". Volio bih također vidjeti jedan jedini dokaz za to da je gospodin Gaupp "rastjerao 550 Hrvata iz Hrvatske kulturne zajednice". Ne zbog mene ili nas koji znamo da je sve to izmišljotina jednog bolesnol mozga, nego zbog onih ljudi koji ne poznaju ni Gauppe ni Nuića. Hrvatstvo i katoličanstvo obitelji Gaupp nije pod upitnikom, jer ono je vidljivo iz svakoga njihovog poteza, iz svake njihove izgovorene ili napisane riječi. Za mene su oni primjer pravih, iskrenih i posebno dobrih Hrvata katolika. Njihova usta nisu puna samohvale sebi, a kritike drugima.
Nuić na jednom mjestu piše da "bi snošljivost trebala biti odlikom kršćana i da samodopadnost nije baš uvijek najbolja preporuka vjerodostojnosti". Trebao bi konačno početi živjeti ono što propovijeda!

Moram se osvrnuti i na Marijana Jakopovića i njegovo remek-djelo naslova "Hrvati u Švicarskoj - Zašto Glas koncila i ovom prilikom ne želi objaviti istinu?"
Naslov nije korektan, trebao je glasiti "... Zašto Glas koncila i ovom prilikom ne želi objaviti moju istinu?". Tom malom, ali značajnom nadopunom svima bi odmah sve bilo jasno, jer Hrvati koji su bliski katoličkim misijama dobro znaju za netrpeljivost koju Jakopović i Nuić, a nažalost i neki svečenici gaje prema fra Šiti. Jal je ljudska karakteristika koje ni svečenici nisu pošteđeni. Ako je istina da fra Šito radi samo u određenom postotku za HKM, postaje jasno da povjerljive informacije iz katoličkih misija cure on nekog, Jakopoviću bliskog svečenika, jer kako bi on to inače mogao znati?
Začuđuje izjava Jakopovića, da "zadaća Hrvatskih katoličkih misija više nije buđenje nacionalne svijesti, jer Hrvati imaju svoju neovisnu i demokratsku državu". Pa ako to nije zadaća HKM, čija je onda? Zna li Jakopović odgovor na to pitanje? A ako misli da više nije potrebno kod pojedinaca buditi hrvatsku nacionalnu svijest neka pročita Nuićevu primjedbu o hrvatskim dopunskim školama i jugoslavenskim optantima! Zašto propustiti priliku pa i kod takvih Hrvata ne pokušati probuditi nacionalnu svijest? Pravi čoban čuva i bori se za svako jaganjce. Jakopović, koji ponosno istiće da vrši dužnost sakristanta, morao bi imati puno više osjećaja za zalutale ovce. Umjesto toga on, kao i Nuić, do ludila su nesnošljivi, a nesnošljivost je, prema Nuiću, fundamentalizam. Odlika kršćana je snošljivost, kaže Nuić i ima pravo. Nameće se zaključak da Nuić i Jakopovič nisu kršćani.

Na kraju jedno pitanje:Tko je Nuića, Jakopovića i Rajčićku ovlastio da govore i pišu u ime Hrvata Švicarske? Ne poznam nikoga, ma baš nikoga, tko misli kao oni, a s puno sam ljudi razgovarao. Svi su ogorčeni i najoštrije osuđuju ovu trojku, ali i ostale iz istog kola, a koji tolike godine nagrizaju hrvatsko zajedništvo u Švicarskoj. Razvidno je da ti ljudi nemaju ni mrvicu domoljubnih i katoličkih osjećaja. Štoviše, treba se upitati za koga oni rade, tko ih plaća?

Marković Zvonimir