Od sto glasa, glasa čuti nije, da Zajednice nije!

Svima je poznata zabrana ulaska u Švicarsku našem Marku Perkoviću Thompsonu. Poznato je i to da u Švicarskoj ima stotinjak hrvatskih udruga, 15-tak Hrvatskih katoličkih misija, nekoliko internetskih poratala. Mnoge udruge, misije i pojedinci pozivali su Marka i njegovim nastupima zaradili lijepe novce. I svi oni mukom umukoše na tu veliku nepravdu zabrane!

Moglo bi se reći od 100 glasa, glasa čuti nije, da nije Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj. Oni su bili jedini koji su javno pozvali sve Hrvate u Švicarskoj da prosvjeduju. Svi su se oglušili na njihov poziv. Upitali su i neke navodne „intelektualce“ i „uvažene“ Hrvate u Švicarskoj da im se pridruže u prosvjedu. Odgovorili su im verbalnim batinama. A kada su pozvali ljude da svojim potpisom pruže podršku njihovoj akciji, uslijedile su strašne uvrede na njihovu adresu.

Saznavši za to, ne mogu a da ne skrenem pažnju hrvatskoj javnosti u Švicarskoj, ali i drugdje, što HKZ, bolje rečeno njeno vodstvo, doživljava od bivših članova. Kada me HKZ kao takva i ne bi zanimala, svejedno bi se usprotivio upriličenom linču, kojemu je cilj jednim udarcem ubiti dvije muhe, HKZ i Thompsona.

Tko je poveo linč, tko stoji iza napada? Na to pitanje nije teško nači odgovor: isti oni koji su uspješno oblatili Thompsona pred Švicarcima. A i logično je. Igrali su na kartu da će sličnošću vlastitog imena HKK (Hrvatski kulturni klub), s onim od Zajednice, HKZ (Hrvatska kulturna zajednica) jednim potezom ocrniti Zajednicu i zabraniti koncert Thompsonu prije dvije godine. Zajednica im je pobrkala račune kada se jasno ogradila od zabrane koncerta u Dietikonu i javno rekla: „nismo mi ti koji su to napravili, to su napravili ljudi iz Hrvatskog kulturnog kluba“. I onda se ta informacija proširila Švicarskom kao šumski požar i ljudima otvorila oči.

Sada, kada je Hrvatska kulturna zajednica opet jasno i javno stala uz Thompsona, uz to se drznula protiv zabrane nešto i napraviti, sada ih treba pošto-poto staviti na križ! A kako to najbolje napraviti? Prokušanom metodom, baci na njih famu o titovim pionirima, partizanima i slično. I opet je cilj isti: jednim udarcem uništiti i HKZ i Thompsona.

Evo nekoliko primjera kako stvarni polaznici kumrovačke škole prakticiraju naučeno.

M. Filipovic


ONI bi znali bolje, ali neće! A zašto neće?

22.10.09. Davorin Krog:
 ...kome zapraf želite u krilo istresti naše hrvatsko ogorčenje, te što konkretno očekujete od nas učesnika u protestnoj akciji? Da budem zločest: da opet nosimo hrvatske zastave, uz dodatak Thompsonove slike? ... u pogledu vaše sadašnje akcije za koju velite da se “ne radi samo o pjevaču Thompsonu, nego i ugledu Hrvatske“, do sada niste niti utvrdili niti konkretno uradili apsolutno ništa, tjedni prolaze - i sada je destruktivac onaj koji vam veli „Kelvinova nula; tempi passati!“ ... ne slijedi plan i program kako sprijećiti opetovanje, s kim sve treba porazgovarati..., koga sve treba pozvati na odgovornost za ono što je učinio ili nije učinio, a ne "post festum" tjednima organizirati ono što svima kao prvo padne na pamet, a to je prosvijed. .. trebalo je odmah kliknuti "U boj, u boj, mač iz toka", pružiti potom odgovor na 5W-primitive tipa "kada, gdje, itd."... a ne tjednima razmišljati i na kraju pitati "gospodo, tko se od vas želi pridružiti?" Tempi passati!!!!

27.10.09. Krog:
Poslani tekst protesta... Nezrelo za "ozbiljan" potpis! Nažalost, autorima teksta je bilo više stalo do reference da je nešto urađeno, nego do supstance i efekta onoga što rade. ...  ovakove akcije ne predstavljaju efektivnu, kako velite “pomoć našem branitelju i skladatelju Marku Perkoviću“ – već više nečiji prioritet u svojevrsnom prikupljanju referenci o predanom radu za Domovinu Hrvatsku!



27.10.09. Tihomir Nuić:
Pravom Titovom boljševiziranom pioniru treba samo troje za sretan život: 1. neprijatelj, 2. štafeta, 3. anonimnost. Dovoljno je samo pogledati Hrvati AMAC, a vjerojatno i DO, i uvjeriti se u svakodnevnu proizvodnju novih neprijatelja. Otkad su Titovi pioniri na djelu u Švicarskoj, samo rastu hrvatski neprijatelji. Svoje jugose nikad ne spominju. Samo njihovi istomišljenici, odgojeni na jugoslavenstu i marksizmu, su pravi Hrvati! Svi ostali Hrvati su ništarije! To je prvo. Drugo, Marko Perković Thompson, kojega treba poštivati kao hrvatskog branitelja, a njegovu glazbu kao i svačiju prepustiti ukusu, je potreban kao nadomjestak za štafetu. Stoga je lažno ono što je doživio kućepazitelj u Buchsu nakon koncerta, što su doživjeli organizatori koncerta u Luzernu... Čim je prestao kult ličnosti druga Tita, odmah se okrenulo traženju novoga, ali se prilagodilo novim povijesnim prilikama. Kad ne mogu otvorenu rovariti protiv Hrvatske, onda joj podmeću idolopoklonstvo! I likuju kad su njihovi idoli povod objedama i klevetama Hrvatske.

Pitanje svih pitanja: Što mislite dragi čitatelji, zašto uzvišeni intelektualci dozvoljavaju da Hrvatska kulturna zajednica radi ono što bi oni znali bolje napraviti???
Na čemu leži da Krog nije uzviknuo "u boj, u boj, mač iz toka"?
Na čemu leži da se Nuić nije oglasio u povodu zabrane i nešto pametnoga napisao za NZZ?

Znali bi oni bolje, misle tako. Pa kada onaj tko bi bolje znao, svejedno ne napravi ništa, što to može drugo značiti, nego da neće. A zašto neće? Pa, ne može sam sebi skakati u usta! Thompsona prvo oblatiti kao fašistu pred Švicarcima, a onda tim istim Švicarcima pisati prosvjedna pisma! Švicarcima bi se upalile lampice i uvidjeli bi tko im je zamjesio tu poparu. A kako bi onda uzvišeni intelektualci mogli dalje uspješno raditi protiv Hrvatske?