I opet on!
Odgovor na članak Tihomira Nuića: "Sustrimak ili čudne hrvatske sprege" 

Eingeschrieben (preporučeno)

"Hrvatski Portal u Švicarskoj"
croatia.ch
Postfach 654
5401 Baden

Zahtjev za objavom replike na članak "Sustrimak ili čudne hrvatske sprege" Tihomira Nuića kojeg ste objavili na svom internet portalu www.croatia.ch 01.06.2005.

U gore naslovljenom članku Tihomir Nuić posvećuje 60 % svog dragocjenog teksta Dunji i Osvinu Gauppu na njemu svojstven način, kojim u potpunosti potvrđuje da je glavni švicarski Hämling. Kao povod za svoj osvetnički poduhvat uzima razgovor sa predstavnicima Hrvatske kulturne zajednice objavljen u glasilu Matica br. 2, 2005. na prostoru od dvije stranice, koji on manipulacijom pretvara u glorifikaciju Dunje i Osvina Gauppa. Iako me je moja majka uvijek upozoravala da ne diram u drek, "jer se buš od njega samo zmazal" prisiljen sam ovaj puta reagirati obzirom na teške insinuacije i bezočne laži Tihomira Nuića.

On piše da "samo podobnici sa komunističkom retorikom i na jugoslavenstvu odgojenoj lojalnosti mogu govoriti u hrvatskim sredstvima priopćavanja". Međutim kada ta ista Matica Tihomiru Nuiću daje prostora na dvije stranice u broju od lipnja 2001. za članak pod naslovom "HKZ u Švicarskoj pred rasulom", što je onda to? Upotrebljavajući njegovu logiku, proizlazi da je on također podobnik sa komunističkom retorikom i lojalan jugoslavenstvu. Usput rečeno Matica tada nije objavila odgovor Hrvatske kulturne zajednice (HKZ), iako je bila po zakonima o novinarstvu to dužna učiniti obzirom na teške i lažne objede na njezin račun. 

Nuić također izvrće tekst i podmeće nam izjavu da su Dunja i Osvin Gaupp u Švicarskoj od 1968. i članovi "Društva prijatelja Matice Hrvatske" (poslije HKZ) od 1971. To u izvornom tekstu tako ne stoji. Izjava se odnosi samo na mene, i neosporna je činjenica da je Osvin Gaupp od 1971. član "Društva prijatelja Matice Hrvatske", odnosno HKZe, pa makar Nuić tvrdio da to nitko od živih članova iz tog doba ne može potvrditi. Smatram da bi me se barem morali sjetiti oni, s kojima sam na hodočašću u Einsiedelnu zajedno igrao nogomet kada je Švicarsku posjetio Vice Vukov. 

U svom pamfletu Nuić troši puno riječi na raščlambu o navodnoj šutnji obitelji Gaupp na progonstva hrvatskih proljećara. Jer da nisu ništa napisali u to doba. Prvo, po tom absurdnom Nuićevom kriteriju bi onda praktički svi Hrvati propali na ispitu hrvatstva. Drugo, ako se nismo oglašavali u Društvenim obavijestima, znači li to da smo šutjeli? Ja sam svoj stav barem uvijek jasno izražavao, upravo kao i Dunja. 

Notorna je laž Nuićevo podmetanje, da smo uskratili potpis na peticiji 1979. za zadržavanje hrvatskih odjela u dopunskim školama, ili da smo bili protiv osnivanja hrvatskih dopunskih škola 1990. Doduše mi našu kćerku nismo poslali u dopunsku školu, smatrajući da joj možemo sami pružiti bolju hrvatsku naobrazbu. To potvrđuje činjenica, da ona govori perfektno hrvatski, za razliku od Nuićevog sina koji nam je 1999. na telefonu rekao da nezna hrvatski. Zar Nuić svoga sina nije dao u hrvatsku dopunsku školu, za koju je navodno dao svoj potpis?

Vrhunac Nuićeve gnjusnosti je predbacivanje da mi "veličamo povlačenje hrvatskog imena pred (valjda misli "po") švicarskim sudovima", i da je "obitelj Gaupp, potpuno nepoznata među Hrvatima, povela te procese", i tako bila, kako kaže Nuić, "izvršitelj nečijeg protuhrvatskog naloga".

Prije svega je gnjusna laž, da je obitelj Gaupp povela procese. Osvin Gaupp je bio od 1999. do 2001., dakle u vrijeme kad su sudski procesi inicirani, član uredništva i kao takav bez prava glasa u Glavnom odboru HKZa, a time i prava suodlučivanja. To se nije promijenilo niti preuzimanjem dužnosti glavnog urednika, jer po pravilniku niti on nema pravo glasa. Dunja Gaupp je bila u razdoblju od 1999. do 2001. član Nadzornog odbora i kao takva isto bez prava glasa u Glavnom odboru. 

Drugo i daleko važnije je neosporna činjenica, da su za povlačenje hrvatskog imena po sudovima odgovorni tužitelji. To su onih 14 koji su tužili HKZ uspkos tomu što je njihovo isključenje bilo poništeno i prema tome razlog za tužbu opsoletan, što je ustanovio i sud. To su prije svega i onih troje, koji su gonili tužbu preko svih instanci usprkos tome što je HKZ ponudila da se odluka o njihovom isključenje preispita na izvanrednom saboru. A prijedlog za ovakve kompromise, koji su trebali spriječiti procese i koje je Glavni Odbor HKZa prihvatio, dala je upravo obitelj Gaupp. A ako su procesi vođeni na osnovu nekog protuhrvatskog naloga, kako to tvrdi Nuić, onda su izvršitelji tog naloga ne obitelj Gaupp nego tužitelji s kojima se Nuić solidarizirao.

Obzirom da do 2001. nismo imali pravo glasa u Glavnom odboru o kakovom preuzimanju HKZa i rastjerivanju članstva govori T. Nuić? 

Obitelj Gaupp potpuno nepoznata među Hrvatima? Gdje su bili u vrijeme srpske agresije?, pita T. Nuić. Činjenica je, da su Dunja i Osvin Gaupp bili vjerni članovi HKZ-a ispunjavajući bezprijekorno obavezu plaćanja članarine, prisustvovali redovno godišnjem plesu HKZa i nastupali redovno za HKZ na skijaškim natjecanjima. Činjenica je dalje, da su se pri izbijanju rata Dunja i Osvin Gaupp od samog početka uključili u rad Hrvatskog humanitarnog foruma (HHF) žrtvujući dane i dane svog slobodnog vremena. Osvin Gaupp je uz to bio, i još uvijek je, član švicarskog AMACA, a bio je i član Hrvatskog inžinjerskog društva (HID) u Švicarskoj. U obje udruge je bio član upravnog odbora. 

U vrijeme domovinskog rata Švicarci su organizirali razne podije sa diskusijama o razlozima rata. Bio sam na mnogima prisutan, ali T. Nuića sam sreo samo na jednom predavanju nekog srbofilnog profesora na sveučilištu u Zürichu. Bio sam i na nekoliko predavanja HSP-a, ali Nuića nisam vidio. Imao sam čast služiti kao prevoditelj Dobroslavu Paragi pri njegovom razgovoru sa novinarkom Tages Anzeiger-a. Pored humanitarnog rada davali smo novčane donacije u okviru HHF-a, ali i za one organizirane od HDZ-a i HSP-a. I nakon svega potpuno nepoznat među Hrvatima? Nesudjelovanje do 1999.? 

Što se tiče "veličanja" postavlja se pitanje kako bi tužitelji i s njima solidaran T. Nuić reagirali, da su oni kojim slučajem dobili sudski spor. Sigurno je, da bi to oni veličali daleko djelotvornije i agresivnije nego što su to prilično skromne obavijesti HKZa. Bijes T. Nuića izazvan je upravo time što mu je presuda u korist HKZa onemogućila da ima pravi povod za izljev otrova na djelatnike HKZa, pa se sada mora služiti lažima da bi zadovoljio svoje niske potrebe. Isto tako je stoposto sigurno da bi o tome izašao i veliki članak u Matici, usprkos zanovijetanju Nuića da iseljenici sa neporočnim biografijama nemaju pristup sredstvima javnog priopćavanja. 

U svom pamfletu Nuić nam dalje gnjusno podmeće, da je obitelj Gaupp proglasila zagovornike jugoklubova počasnim članovima HKZa. HKZ je od 1999. godine, dakle od kada su Dunja i Osvin Gaupp članovi upravnih tijela HKZa, samo dr. Vladu Šimunovića proglasila svojom počasnim članom. Predpostavljam da ni T. Nuić ne ide tako daleko da bi tom časnom gospodinu predbacio zagovorništvo jugoklubova. Na koga onda on to cilja, s tim da se ima na umu da on govori u pluralu? Ostali počasni članovi HKZa su: pokojni prof. dr. Žarko Dolinar, fra Lucijan Kordić, prof. dr. Vladimir Prelog, dr. Tihomil Rađa, te još živući prof. dr. Marko Turina i ing. Stipe Roščić. Svi ti ljudi su proglašeni počasnim članovima od prijašnjih upravnih tijela HKZa, zadnji ing. Stipe Roščić na Saboru 1999. od tužitelja HKZa sa kojima se Nuić solidarizira. 

Daljni niski udarac T. Nuića je podmetanje solidarizacije sa krajiškim Srbima. Prije nas je prozvao za solidariziranje sa četnicima, na što smo odgovorili člankom "Hämling na djelu" u Društvenim obavijestima (DO br. 93/94). Oboje gnjusna laž T. Nuića. Kako bi bilo kada bi Nuić konačno jednom točno citirao tu našu navodnu izjavu?
Nije istina ni tvrdnja, da je Dunja Gaupp na zatvaranju izložbe fotografija o Vukovaru izjavila da je HKZ organizator izložbe. Istina je, da su organizatori izložbe, R. Bütler i W. Rolli zamolili HKZ za sudjelovanje u otvorenju i zatvaranju izložbe, kao što smo i napisali u DO br. 93/94 i to je Dunja Gaupp i rekla u svom govoru za koji je bila zamoljena od organizatora. Činjenica da su R. Bütler i W. Rolli napisali članak za spomenute DO, te da su se nakon završetka izložbe velikim buketom cvijeća zahvalili Dunji Gaupp na doprinosu uspjeha izložbe, govori također protiv Nuićeve insinuacije. 

O tome, tko i kako piše anonimno na internet stranicama AMAC-a ne treba trošiti riječi, jer su to pusta nagađanja T. Nuića, ali bi on trebao primiti k znanju da njegova potpuno neosnovana optužba da mi prijetimo umorstvima, i to nerijetko, kako naglašava, prelazi granice tolerancije. Obitelj Gaupp očekuje u svezi s tom izjavom odgovarajuću ispriku Tihomira Nuića. 

A što se tiče Titovih pionira mogu samo pripomenuti slijedeće činjenice: mog strica su partizani "likvidirali" kad je za vrijeme NDH kao privatna osoba sa privatnim automobilom vozio ustaškog časnika iz Bihaća za Zagreb, tetak mi je od partizana proglašen narodnim neprijateljem i strijeljan. Sestrična, tada mlada djevojka, iako je imala mogućnosti pravovremeno pobjeći rodbini u Austriju, ostala uz naše do kraja, da bi prošla put od Zagreba do Celovca, gdje su ih Britanci predali partizanima. Dunjin ujak je pak zbog svoje nešutnje završio na Golom otoku, gdje je imao prilike o tome razmišljati nekoliko godina!

I na kraju, što je pravi povod najnovijem izljevu otrova T. Nuića? Glavni razlog je činjenica što je Hrvatska kulturna zajednica preživjela usprkos tome što ju je Nuić proglasio mrtvom. Cilj njegovih napada bili su i Aleksander Kršnjavi, Mirjana Magazin, Ivan Matarić, Davor Kunović, u najnovije vrijeme i Ljupko Perić, znači oni ljudi koji su od vremena nakon "HKZ pred rasulom" radili u upravnim tijelima.

Možda bi nam Nuić mogao konačno pojasniti zašto bez prestanka napada Hrvatsku kulturnu zajednicu i njene djelatnike? I to evo već više od 8 godina! Osam godina kako Nuić piše lažne objede i kleveće djelatnike HKZ-e! Zar je to u hrvatskom nacionalnom interesu?

Uz dužno poštovanje,

Osvin Gaupp, Baden