Tko su zapravo "Mladi antifašisti"?

Danas su se svi hrvatski mediji raspisali o uhićenjima tridesetorice "strašnih neonacista" u Križevcima, među kojima su i članovi njemačkog desničarskog banda "Blue Max", koji su tu večer, zajedno sa još dva hrvatska banda slične ideološke orijentacije - trebali održati "tajni koncert" u tom gradiću.
Sukus napisa u svim hrvatskim medijima jest zaključak, kako je spriječeno "veliko zlo", a zaslužni "heroji nacije" su pripadnici organizacije "Mladi antifašisti", dok su potencijalni organizatori trebali biti "Hrvatski mladi nacionalisti", udruga koja je također uredno prijavljena i okuplja sve veći broj mladih ljudi iz cijele Hrvatske.

Naravno, svako veličanje nacizma, kao dokazano lošeg i propalog sustava je deplasirano i pogrešno, ali to je već poznato i promrzlim vrapcima na Zrinjevcu. Stoga mene u ovoj priči daleko više interesiraju navedeni "Mladi antifašisti"... Tko su oni, a što je još važnije - tko stoji iza njih? Njihovu internet stranicu možete pronaći pod: mladi-antifasisti.hr

Pogledajmo malo zajedno što nam ona otkriva o, naizgled spontanoj reakciji "mladih i nezavisnih boraca za istinu i pravdu", kako im tepaju domaći "mainstream-mediji." Na samoj naslovnici nema ništa previše spornog, osim što se već i letimičnim čitanjem naslova članaka, može vidjeti "u kom grmu leži zec". Pogledajmo malo što sami o sebi kažu "mladi antifašisti", jer davno je rekao neki pametan čovjek da samo treba pustiti ljude da o sebi sami pričaju - kad tad će sve ispričati:

"Djelovanje udruge se zasniva na dijelu tradicija proizašlih iz Narodnooslobodilačke borbe, kojom je u toku Drugog svjetskog rata poražen fašizam na ovim prostorima."

"Druga je akademska, na kojoj postoji niz "znanstvenika" i "povjesničara", čiji je cilj povijesni revizionizam i relativizacija Drugog svjetskog rata i Holokausta u Hrvatskoj."

"Treća je klero-fašizam, odnosno uporno nijekanje laičke, sekularne države i angažman pojedinaca iz redova Katoličke crkve, koji na misnim slavljima veličaju ustaške ratne zločince i zločinačku tvorevinu "NDH".

"Peta razina borbe je najraširenija i najvažnija, a to je ulična razina, gdje se govori mržnje te nacistički i ustaški simboli nalaze na zidovima i fasadama naših gradova kao spomenici pokušaja oživljavanja fašizma, dok se spomenici NOB-i od devedesetih godina sustavno uništavaju. Oni su odavno naša svakodnevnica, koju očito već dugo vremena ne percipiramo jer smo ih prihvatili/e kao činjenicu. Ovdje najveći problem predstavljaju pripadnici raznih neonacističkih ili ustaških grupa, koji terorom nad svima onima koji ne odgovaraju njihovim šablonama, pokazuju svoju snagu."

Na kraju svog opisa, "mladi antifašisti" pozdravljaju sa: "Smrt fašizmu - sloboda narodu"!

Ne bih se nimalo začudio, ako su stariji čitatelji pregledavanjem ovih redova, na trenutke pomislili da su preuzeti iz nekog govora povodom ranih dočeka "štafete mladosti", jer ovakva demagogija i retorika su nam svima jako dobro poznati iz bivšeg komunističkog sustava.
"Hrvatski mladi antifašisti" su, dakle u pravom smislu riječi "Titovi omladinci", pa bi puno prikladnije ime za njih bilo "Mladi hrvatski komunisti", ali jasno je da takvim imenom ne bi mogli manipulirati medijima kao sada.

Uzimajući naravno u obzir, da u toj organizaciji ima mnogo poštenih i vrijednih mladih ljudi, koji su svim srcem uvjereni kako su na strani dobra, pokušat ću baš radi njih dokazati nekoliko očitih paradoksa i kontradiktornosti u djelovanju njihove organizacije:

1. "Mladi hrvatski antifašisti" su jedna od najjaktivnijih organizacija, u borbi za jednaka prava homoseksualaca i prestanak seksualne diskriminacije:
PARADOKS: "Braća revolucionari" su u "antifašističkoj Kini" homoseksualce osuđivali na smrtnu kaznu, Staljin ih je slao u Sibir, a Fidel Castro u radne logore. U bivšoj Jugoslaviji, proizašloj iz NOB-a, kojim se "mladi antifašisti" toliko diče, homoseksualizam je bio zakonom zabranjen u gotovo svim republikama, a upravo je ta "klerofašistička Hrvatska", kao prva republika dekriminizirala homoseksualizam, 1976.godine.

2. Ime "Mladi hrvatski antifašisti" je samo po sebi apsurdno:
PARADOKS: Ako na tlu Europi više ne postoji fašizam, onda ne bi trebalo dozvoliti niti njegov "organizirani pandan". Drugim riječima, bez fašizma - nema niti antifašizma. U ovoj točki vidim osnovni nedostatak ove organizacije, jer u njoj postaje očito da se ova skupina mladih ljudi ne bori protiv fašizma, već protiv nacionalizma, pa predlažem, ako im već ne odgovara ime "Hrvatski mladi komunisti", da svakako razmotre promjenu imena u "Hrvatski antinacionalisti" ili, što bi ih možda i najbolje ocrtalo "Hrvatski globalisti".

3. Eto, baš u ovom zadnjem imenu dolazimo do ishodišta i zaključka cijele priče. "Mladi antifašisti" su u biti - liberali i globalisti?!
PARADOKS: Dobro je poznato da su svjetski ljevičarski pokreti uvijek bili protiv globalizma, kapitalizma i liberalizma, ali "Mladi antifašisti" se kreću upravo tim stazama. Nitko od hrvatskih medija nije spomenuo da se sporni njemački band "Blue Max", u svojim stihovima bori i protiv globalizma, kapitalizma te agresivne i represivne američke politike. Zar i taj band onda, po nekim ustaljenim političkim standardima, nema jako puno liijevih elemenata? A "Mladi antifašisti", koji su deklarativno lijevo, postaju odjednom moderna i liberalna organizacija; skoro da čovjek pomisli da i njihove kampanje financira George Soros, a takvo razmišljanje bi nas sigurno odvelo u još mnoge zaključke i spoznaje. Ipak, stanimo na ovom mjestu, jer mislim da je rečeno već jako mnogo... a kad se pogledaju drugi hrvatski mediji - možda i previše...

Piše Romano Sole