MATVEJEVIĆEVA TALIBANIZACIJA – IZNAD SVIH ZAKONA

Doznali smo da je hrvatski pjesnik Mile Pešorda izvršio uvid u spis kojim je Hrvatsko Državno odvjetništvo zatražilo od Vrhovnog suda Republike Hrvatske poništenje PRAVOMOĆNE presude kojom je Predrag Matvejević proglašen krivim zbog klevete.

Takav zahtjev je potpisao Milojko Vučković, zamjenik glavnog državnog odvjetnika. Očekuje se odluka Vrhovnoga suda na taj zahtjev, a ljevičarske novine ''Novi list'' donijele su tu vijest s naslovom ''Bajić oslobađa Predraga Matvejevića'', kao da je takva odluka i donesena.

Pešorda, kojega je Matvejević  oklevetao, jedan je od najuglednijih suvremenih hrvatskih pjesnika. Odlikovan je od prvog hrvatskog predsjednika Redom Danice hrvatske s likom M. Marulića (1996.), od 1990. do 1994. predavao je na francuskom sveučilištu, a bio je i iznimno zauzet potporom Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kao žrtvama agresije koja je izrasla na jugoslavenskoj ideologiji. Toj ideologiji je davao i daje veliki intelektualni doprinos spomenuti Matvejević, osuđen zbog klevete.

Kako je poznato, Matvejević je u Beogradu 1984. u miloševićevskom BIGZ, tiskao u tridesetak tisuća primjeraka svoje ''velebno djelo'' Jugoslavenstvo danas, obvezno u ono doba u knjižnicama i ambasadama Jugoslavije.

Zatim je Matvejević bio i na državnoj listi naglašeno jugoslavenskog SDU-a pod vodstvom Branka Horvata, kandidat za sabornika u Zastupničkom domu, ubilježen pod naznakom ''Jugoslaven'' (vidi ''Vjesnik'', 8. srpnja 1992.) Njegov rad ''na prostorima Jugoslavije'' i u inozemstvu, nastavilo se je na katedrama i u medijima.

Stoga smo skloni konstatirati kako je zahtjev Milojka Vučkovića, kojeg pravosuđe niti jedne zapadne države ne bi moglo prihvatiti, politički udar projugoslavenskih snaga na uvaženog hrvatskog intelektualca, hrvatskog književnika europskog formata i suosnivača tjednika ''Hrvatsko slovo''.

Podsjećamo da je iz tih istih krugova za Milu Pešordu rečeno da je ''kunderist i antikomunist iza kojega stoje snage međunarodne reakcije i specijalnog rata protiv Jugoslavije'', što je izrazio srpski pisac Mihailo Lalić.

Dok je Pešorda na jedno francusko sveučilište 1992. uveo hrvatski jezik, dotle je Matvejević po medijima i na drugim sveučilištima uporno reklamirao jugoslavenstvo i nepostojeći srpskohrvatski jezik. Kako bi se osujetila neovisnost Republike Hrvatske, 1990. pripada općejugoslavenskoj organizaciji UJDI kao stvarni ideolog, ali i Šuvarovoj partiji SRP. Jeli on svojim minulim političkim radom osvojio naklonost Državnog odvjetništva? Čime je pak Mile Pešorda stekao nenaklonost Milojka Vučkovića i Državnog odvjetništva? Možda i time što je 1997. bio član Glavnog kandidacijskog odbora za izbor dr. Franje Tuđmana. Ako je tako, onda bi to značilo da se je Odvjetništvo uključilo u proces detuđmanizacije i politizacije ustanova.

Iste one političke snage koje su svojedobno zapovjedile granatiranje doma Mile Pešorde, nastoje ga i danas likvidirati sredstvima ''mirnodopskog specijalnog rata'', protiv istine i pravde. Hoće li eventualno poništenje presude Vrhovnog suda, stvoriti nevjerojatan pravni presedan, a Pešordu i hrvatstvo pretvoriti u trajnu metu kleveta jugoslavenskih snaga u vlastitoj  domovini?

Ante Domagoj Petrić