Ante Gotovina  

 Hrvati AMAC | Hrvati AMAC forum | Povucite optužnice | Kardinal Vinko Puljić | Klevetnici i farizeji |
Odvjetnički novinari |  Tito krvnik |  Hrvatski Hämling    

 

      HOUŠ forum

 

    

 

Masoni protiv Hrvatske

Nova je knjiga Mladena Lojkića. Donosimo predgovor kojeg je napisao hrvatski pisac, ekonomista i kolumnista HRsvijeta - Marko Francišković
MASONSKI RAT PROTIV BOGA I ČOVJEKA
Knjiga Mladena Lojkića "Masoni protiv Hrvatske" nastavak je jednog nadahnutog i izuzetno vrijednog rada na otkrivanju povijesne istine, kao i istine u povijesti, a koji je hrvatskome narodu prijeko potreban da bi se mogao snaći u prisutnoj kakofoniji laži u koju je stavljen. Za jedan narod je od presudnog značenja da otkrije svoj smisao postojanja, da uvidi koje poslanje u povijesti ima, jer narod otuđen od svoje povijesti nema mogućnosti uvida u vlastiti bitak te takav postaje nedefinirana masa koju se lako može modelirati po određenom kalupu.

Odnosno, u našem konkretnom slučaju, po kalupu koji je napravljen u radionicama masonskih loža. Točnije, po kalupu centralne majke-lože u Londonu koja izrađuje temeljni model po kojem se dalje ovaj obrazac zla širi kroz paukovu mrežu masonerije u koju je uhvaćen praktički cijeli svijet.

Nažalost, i Hrvatska se dala uplesti u tu mrežu zla te je time kao država učinila jedan, u biti, samoubilački akt, jer dozvoliti djelovanje jedne organizacije koja kao svoj svjetonazor deklarira brisanje država i poništenje različitosti naroda te se ujedno i hvali time da gradi Novi svjetski poredak gdje će cijeli svijet biti jedna jedinstvena država bez granica i bez narodnosnih identiteta, a s jednom jedinstvenom i svima prihvatljivom religijom. Time što se sugerira da je potrebna jedna sinteza, čak i nadogradnja, svih postojećih religija, istodobno se implicira da ni jedna od njih nije "ona prava" koja bi mogla zadovoljiti potrebe cijelog čovječanstva. Masonstvo sebe vidi kao avangardu čovječanstva na putu prema samoostvarenom savršenstvu, kao ono najbolje od najboljeg što ljudski rod može dati, te se istovremeno nameće kao tražitelj i stvaratelj (graditelj) te nove, čovječanstvu navodno prijeko potrebne i spasonosne religije kojom će se ostvariti masonska utopija tzv. hrama čovječanstva izgrađenog po nacrtima Velikog arhitekta univerzuma.

Istodobno, na razini politike i državništva kao umijeća upravljanja i vođenja države, sama činjenica da države svijeta toleriraju unutar sebe postojanje jedne organizacije čije je unutarnje djelovanje tajno i koja je hijerarhijski navezana na centralu u jednoj drugoj državi, već govori dovoljno samo za sebe koliko je ta organizacija moćna, a samim time i opasna bez potrebe da se ide do duhovno-metafizičke razine.

Naime, prihvatiti postojanje i djelovanje jedne takve organizacije od strane države sukladno je dozvoliti pristup i djelovanje jednog deklariranog i potvrđenog razaratelja obitelji u svoju kuću. Osobno vjerovati i zagovarati obitelj u pravom smislu riječi, a istodobno prihvatiti nekoga tko umjesto obitelji zagovara npr. nekakvu komunu gdje nema granica između bračnih parova nego je sve jedna velika obitelj i svatko je svačiji muž i žena. Kada bi naš susjed, koji ima obitelj, ženu i djecu, prihvatio da u njegov dom dođe živjeti onaj tko obitelj kao takvu smatra nečime lošim i preprekom ostvarenju njegovog ideala poput spomenute komune, te metodički radi na uništenju obitelji i uspostavi nečeg drugog, kako se danas kaže "alternativne obitelji", s punim pravom bi smatrali tog našeg susjeda u najmanju ruku neodgovornim čovjekom, ako ne i maloumnikom. Čovjeka bi se, onako narodski, proglasilo ludim.

Svi bi se pitali: "Kako to dozvoljava?" Ili: "Zašto ne potjera tog zlikovca van, na cestu, i zaprijeti mu da se ne usudi ponovno pojaviti pred kućnim pragom!". Ako bi taj naš susjed progledao i naredio uzurpatoru da izvoli otići, a ovaj to ne bi htio poslušati, ne znam koji bi normalan čovjek mogao zamjeriti uporabu sile prema tom nametniku i uništavatelju obitelji? I to sve do likvidacije istog, jer ovdje se radi o legitimnoj obrani integriteta obitelji, a obitelj je organska cjelina, jedno jedinstveno tijelo oformljeno sakramentom braka gdje je i izrijekom navedeno "sada ste jedno tijelo", pa tako muž kao glava obitelji ima puni legitimitet i pred Bogom i pred ljudima obraniti tu svetinju koja mu je povjerena kao što svatko od nas ima legitimno pravo na obranu vlastitog života. Ne samo da se ima legitimitet, dakle pravo, nego i obavezu koja stavlja pred njega odgovornost za grijeh propusta, nedjelovanja, ukoliko ne učini sve što može u svojim mogućnostima.

Kako je to samo jednostavno i razvidno na ovakvom jednostavnom primjeru obiteljske zajednice. Ista stvar vrijedi i za državu sa legitimnim obnašateljem vlasti kao glavom kuće i narodom kao povjerenim mu tijelom.

I, postavlja se onda pitanje, kako je moguće da jedna ovako zdravorazumska politika zaštite povjerenih života nije na djelu, nego upravo suprotno od toga? Kako je moguće da jedna država, sa svim svojim institucijama, vojskom, policijom, pripadnim tajnim službama, sveučilištima i tko zna čime sve ne, nije u stanju spoznati tako banalnu činjenicu da masonerija predstavlja razarajući element po državu? Element protiv kojeg bi se trebalo djelovati svim legitimnim sredstvima koja državi stoje na raspolaganju.

Imamo tako situaciju da danas, npr., unutar MUP-a RH postoji oformljen poseban odjel koji se bavi navijačkim skupinama poput BBB, Torcide, Kohorte i kako li se sve već ne nazivaju. Procijenjeno je da njihovo djelovanje zaslužuje izdvojenu pažnju do te mjere da se i unutarnje-organizacijski tome specijalistički pristupa. Dakle, skupine impulzivnih i slabo obrazovanih mladića koje su prilično labavo i anarhično organizirane oko zajedničke ideje fanatičkog navijanja za pripadajući klub i koje se unutar sebe dogovaraju i planiraju različita djelovanja, ali djelovanja koja imaju svoj maksimum u dnevnom huliganstvu i nikada ništa više od toga, predstavljaju sigurnosnu prijetnju za MUP RH do te mjere da se infiltriraju unutar redova huligana, prate i snimaju ih, sve u svemu, obrađuju ih kako to samo policija zna. S druge strane, jedna skupina inteligentnih i obrazovanih zrelih ljudi, ljudi koji su jako dobro organizirani i hijerarhijski ustrojeni, ljudi na pozicijama moći i ugleda, ljudi koji su direktno povezani s istim takvim ljudima izvan državnih granica, e, oni za MUP RH ne predstavljaju nikakvu prijetnju nego im se čak pruža i posebna zaštita kako bi nesmetano mogli raditi kako im odgovara.

Kako je to tako nešto moguće? Da li je to plod slučajnosti ili se tu radi o promišljenom djelovanju kojim se potpomaže djelatnost državno destruktivnih snaga?

U potrazi za odgovorima na sva ova pitanja dolazimo do Mladena Lojkića i njegovog stvaralaštva jer samo kroz autore i djela takvog profila može se dokučiti kako je moguća jedna takva apsurdna i po svakoj zdravoj logici nedopustiva situacija kakva je maloprije opisana. Kako je moguća ova stvarnost u kojoj živimo i gdje država umjesto da bude nama svima na korist, postaje službenicom masonerije i pripadnih svjetskih centara moći.

Tako, kada u knjizi čitamo kako je 14. lipnja 1995. godine održana osnivačka skupština Velike lože starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske, to ujedno znači da je masonerija prethodno dobro pripremila teren za svoj dolazak. Odnosno, da kažemo to izravno, to znači da su bili sigurni da njihova djelatnost neće biti ni na koji način ugrožena od strane nadležnih državnih institucija - njihovi ljudi već su bili pozicionirani na takvim mjestima da se to moglo s priličnom sigurnošću garantirati.

Isti princip vrijedi i za idući podatak iz knjige gdje piše kako od 1997. Hrvatska ima svoju Veliku ložu Hrvatske što nam govori da je izvršen ritual prenošenja svjetla iz nadležne lože, a taj ritual i to svjetlo nisu ništa drugo doli sama demonska manifestacija proizašla kroz pripadnu ritualnu praksu. Odnosno, svaka Velika loža sa pripadnim masonima iniciranima u najviše stupnjeve, ima svojeg osobnog demona, zloduha, s kojim izabrani članovi direktno komuniciraju i preko kojega postižu svoje svjetovne ciljeve. Najveća većina masona nije upućena u ovu demonološku dimenziju njihove sekte, nego naivno vjeruju proklamiranim načelima za javnu uporabu. Također kao i u slučaju prije sa državom, ovaj ritualni unos demona pod krinkom "svjetla" govori nam da je prethodno osigurano da na to da neće primjereno djelovati ona najvažnija institucija koja jedina i može na primjereni način te demone ugroziti - Crkva. Znači, posredno ili neposredno, odgovorni ljudi u Crkvi su blokirani u prikladnom djelovanju. Izvedena je diverzija na duhovnoj bojišnici.

Kao što na osnovu određenih pokazatelja dajemo dijagnozu o čovjekovom zdravstvenom stanju, tako i na osnovu ovih podataka možemo dijagnosticirati kakvo je stanje naroda, države ili Crkve. Ne treba tu biti u strahu pred iznošenjem te dijagnoze jer jasno nam je poručeno da nas samo istina može osloboditi, a istina je često jako nezgodna i uznemirujuća. Posebno onima koji se osjete pogođenima njezinom britkom oštricom, a ne žele prihvatiti i svoj udio odgovornosti za nastalo stanje.

Knjiga "Masoni protiv Hrvatske" čitatelju pruža odgovore i na ova, ali i na cijeli niz drugih problema i pitanja, te je odlično štivo kako za one koji se prvi put susreću s tematikom masonerije, tako i za one koji su jako dobro upućeni u cijelu stvar jer u knjizi mogu pronaći izuzetno vrijedne informacije tematski i sistematski složene, kao i autentične autorove opservacije na cijelu tematiku. Time ova knjiga postaje neizostavnim dijelom svake ozbiljne biblioteke, bilo kućne, bilo javne, te se svojom vrijednošću nameće kao bitan kamenčić u mozaiku mukotrpnog hrvatskog pregalaštva za istinu i slobodu nasuprot Golijata laži i porobljavanja. Točno onako kako bi trebao raditi svako kome je Bog udijelio talente - iste uložiti i višestruko ih oploditi. U Lojkićevom slučaju to oplođivanje datih mu talenata je spasonosno za njegov narod i sigurno je da u Božjoj providnosti plodova na koncu neće nedostajati, ma koliko svima nama sada situacija izgledala beznadnom i katastrofalnom.

Upravo u vremenu kada su zakazale sve velike i moćne institucije, kako države, tako i same Crkve, hrabrost i nepotkupljivost nadahnutih pojedinaca je ono što je najviše potrebno. Tu do punog izražaja dolazi jedna točka iz famoznih "Protokola sionskih mudraca" u kojoj se govori kako nema veće opasnosti za judeo-masonske planove porobljavanja svijeta od iskazivanja osobne inicijative. Mladen Lojkić kontinuirano iskazuje upravo to - svoju osobnu inicijativu, ali još i više od toga, jer je kao pravi kršćanski vjernik podložio svoju volju volji Očevoj. Kako i stoji u od Gospodina danoj nam molitvi: "Budi volja Tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji." Također, time što je judeo-masonerija priznala da opasnost prijeti jedino od strane pojedinaca izvan sustava, posredno se pokazuje kako se već tada, prije barem 120. godina, imalo pod nadzorom ili barem neutralizacijom praktički sve institucije, sve relevantne organizacije i udruženja. Bilo posredno, bilo neposredno, za krajnji rezultat manje-više svejedno.

Kada masonerija i zlo u cjelini izgleda svemoćnim i sveprisutnim, dolaze do izražaja ljudi Božji, oni istinski posvećeni poslanju svetosti na koju smo svi pozvani, oni koji ne drhte pred pozemljarskom moći nego kroz svoju vjeru znaju da je situacija upravo obrnuta - da se sve zle sile koje se kriju u pozadini masonerije neizmjerno boje tih i takvih Božjih slugu jer su itekako svjesni kako su svoju pozemljarsku moć izgradili na staklenim nogama laži. Boje se i strepe te strukture, jednako ljudske i demonske, pred samo jednim zazivom imena Isusa Krista, onoga koji je pobijedio smrt i nas ljude oslobodio od okova grijeha te nam dao mjesto u Njegovom kraljevstvu nebeskom.

Naravno, upravo stoga jer je ta duhovna dimenzija odlučujuća, jer je vjera u Krista spasonosna, sva djelatnost masonerije i svih ostalih pripadajućih antikristovskih struktura svodi se na odvraćanje ljudi od Puta, Istine i Života. To je ključ po kojem se gledajući plodove nečijih djelatnosti prepoznaje jesu li ti plodovi dobri ili loši. Ovo je posebno bitno u ovom vremenu diktature relativizma koja na priznaje nikakve apsolutne autoritete, odnosno, samo na jedan elegantan način ne priznaje Boga i Njegove zakone koje smo primili na našu korist. Izbacivši Boga iz jednadžbe života, događa se točno ono što je Dostojevski sažeo napisavši da ukoliko Boga nema - onda je sve dozvoljeno.

Onda nije ni čudo dolazimo do radikalizacije današnje situacije u smislu da se masonska tiranija u mekanim rukavicama sve više pretvara u tiraniju željezne šake. Samo je sada riječ o jednoj sintezi tehnološko-znanstveno-birokratskog aparata kojim se masostvo koristi i koji se osjeća dovoljno snažnim da počinje javno postavljati uvjete i norme koji udaraju u temelje integriteta ljudske osobe. Tako se otvoreno najavljuje postavljanje implantata u mozak, različiti oblici integracije mikroprocesora s ljudskim tijelom, tzv. čipiranje, ali i stvari poput radikalnih svjetonazorno-kulturoloških pomaka gdje se utvrđuje kako "privatnost više nije društvena norma jer je u međuvremenu evoluirala" (Mark Zuckerberg, osnivač i vlasnik Facebook-a ). Naravno, i danas već standardni zahtjevi za homoseksualnim "brakovima" i slične izopačenosti koje se podvode pod "normalno" dio su cijelog procesa prema "vrlom novom svijetu" masonske utopije.

Također, paralelno s takvim izjavama o nestanku privatnosti kao društvene norme, kroz namještene terorističke napade nameće se uvođenje novih skenera koji snimaju ljudsku golotinju tako da se intima i privatnost i silom zakona otmu čovjeku i to je sve skupa dio postupnog stezanja okova do potpune zarobljenosti, a ako mi ovdje u Hrvatskoj to želimo izbjeći, jedini način je očuvanje nacionalnog suvereniteta i nezavisnosti, odbijanje bilo kakvih integracija u EU, istupanje iz NATO-a, WTO-a i svih ostalih globalističkih izmišljotina proizašlih iz judeo-masonskih radionica u funkciji porobljavanja naroda kao kolektiva i čovjeka kao pojedinca.

Odabir je jasan: ili sloboda ili ropstvo. Sredine nema, nikad je nije ni bilo i nikada je neće biti. Služiti dva gospodara nije moguće - pa odaberimo onda ono što jedino vrijedi.

Knjiga Mladena Lojkića "Masoni protiv Hrvatske" predstavnik je ove dobre opcije, ispravne opcije, hrvatske državotvorne opcije te, na koncu i najvažnije: Božje opcije.

Hvala mu iz sveg srca na njegovom dosadašnjem doprinosu i neka ga Gospodin blagoslovi u njegovom daljnjem radu i zaštiti od svih zlih nakana.

Bog i Hrvati!
Marko Francišković

    04.07.2010.