PARDON, ISTINA IMA PREDNOST!

Klanjamo se Izvoru života, a pijetet iskazujemo onima čiji je život nasilno prekinut, od strane onih koji se ne klanjaju Izvoru života! Taj pijetet je još i dublji ukoliko se radi o nevinoj žrtvi, ili žrtvi koja je pala za ideale vjere, ideale slobode, ideale pravednosti, ideale poštenja, dobrote i ideale Istine! U povijesti ljudske civilizacije bilo je bezbroj humanista, svetaca, mislilaca, pravednika koji su dobro znali da svi ovi navedeni ideali su mogući samo ako njihovi temelji počivaju na Istini. Istina će nas osloboditi! Ili Ja sam Put, Istina i Život! Kazao je Krist kojeg do sada još nitko nije pobijedio. Njegova Istina pokazala se jačom i od svih mogućih političkih režima i od svih mogućih državnih vlasti i njihovih vlastodržaca zajedno.

Tamo gdje nema Istine, Put je kratak, i vodi do stratišta, do Smrti!

Nije istina ono što deklariraju pobjednici u nekome ratu. Nije istina ni ono što potiho šapću poraženi u tom istom ratu. Istina je ono što kaže - Vremenski sudac pravde koji pravedno sudi! Jer Istina uvijek ima zadnju riječ pa makar ponekad kasnila i stotinama godina.

A u povijesti svijeta još se nije rodio tko bi za trajno zaustavio Istinu. Istina je uvijek zadnji i trijumfalni pobjednik! Kao što mi, današnji suvremeni ljudi, nemamo niti najmanjeg razloga da ne bismo na pr. za cjelokupno razdoblje trajanja Rimskog Carstva utvrdili sve istinito o tome Carstvu. Doista nemamo niti najmanje razloga da čak i najmanju sitnicu prikažemo drugačije od onoga kako se je stvarno zbilo. Ako bi to netko napravio, od strane stručnjaka poznavatelja tog vremena, bio bi izložen kritici kao neznalica ili neistinoljubiv povijesni istraživač.

A biti neistinoljubiv, znači ne uvažavati tekovine mukotrpnog truda kroz povijest - povijest religija, filozofija, pa i brojnih zakonodavstava da pouče ljude da više ne čine zločine! Taj trud je zaista kroz povijest ljudske civilizacije impresivan, a rezultat je još daleko ispod svake razine zadovoljavajućeg.

Kako je već prošlo više od šezdeset godina od uspostave komunističkih poredaka na tlu Europe odmah iza Drugog svjetskog rata, a evo prošlo je i osamnaest godina od pada tih režima, htjeli mi to ili ne dolazi vrijeme da se objektivno opredjelimo prema tim događajima, da ih temeljito, sada u slobodi, izanaliziramo i da na svjetlost dana iznesemo sve njihove i lijepe i ružne strane, i to baš sve do njihove i najmanje sitnice.

Kako je dosada svaka istina izišla na vidjelo, tako će bez i najmanje sumnje izići na svjetlost dana i istina iz toga tragičnog vremena. Ne postoji čovjek na kugli zemaljskoj, pa makar bio ne znam koliko puta predsjednik neke pa i najjače države, koji to može spriječiti. Oceanska plima se ne može zaustaviti. Takva povika, kakvu smo čuli prije par dana od našeg Predsjednika RH za govornicom u Jasenovcu – Zaustavite istinu! podsjeća nas na doba komunističke Jugoslavije, kad je jedna nezgodna vijest neoprezno predana Reutersu, pa se čuo uzvik – Zaustavite Reuters!

Ali Istina se ne da zaustaviti. Zaustaviti istinu značilo bi začepiti usta milijunskim pripadnicima naroda, a danas to uz masovna sredstva priopćavanja koja su i privatno narodu na raspolaganju, ni uvođenjem najstrože diktature više nije moguće.

I zato nije na djelu „osma neprijateljska ofenziva“ već ofenziva Istine, one Kristove Istine koja je – Put i Život. Takvoj istini nije moguće zalupiti vrata, kao što nije moguće uhapsiti buru ili zavezati valove mora.

Gotovo pet decenija u Europi, a u bivšem SSSR-u skoro tridesetak godina i ranije - vladala je propisana, dirigirana istina. Dirigirana od strane ideologije, dirigirana od strane vlasti i to istina o njima samima, koja je zamotavana u višeslojni celofan – ponajčešće antifašizma, socijalizma, komunizma, besklasnog društva i sl.

Dakle, u celofan nečeg što „nije zločinačko u ideologiji“. A od tog nečeg što „nije zločinačko u ideologiji“ diljem komunističkog pohoda u cijelom svijetu palo je oko sto milijuna ljudskih žrtava. A o onima u stotinama milijuna zatvaranima i mučenima koji to nekako preživješe da i ne govorimo. Dok je u isto, ali znatno kraće vrijeme, na strani onih „što je zločinačko u samoj ideologiji“, misli se na fašizam - palo po prilici četiri puta manje žrtava.

Fašist nije samo onaj tko se borio na strani Hitlerove fašističke ideologije, već je fašist i onaj koji, duboko u doba mira, podržava i pravda veliko zlo bez obzira tko ga je ili s koje je strane napravljeno. Jednako tako i onaj koji ne dopušta da se to zlo razotkrije i njegovi sudionici dovedu pred moralni sud javnosti, ako ne i pred lice pravde.

Ako ta, sto milijunska masa žrtava, počinjena od strane onih koji su se usputno borili i protiv fašizma, nije zločin, tada momentalno treba svuda u svijetu pustiti iz zatvora sve one ubojice koje su ubili samo jednog ili par ljudi, jer u tom salučaju oni ne samo da nisu zločinci, već predstavljaju pravog anđela dobrote.

Ali istina je neumoljiva, ona pada sa neba kao kiša, pada sa stabla kao jesenje lišće, niče iz zemlje poput proljetne trave, sama izlazi iz masovnih grobišta i razara savjesti, jer istina koja nije otkrivena nema spokoja, ona je kao utvara što u ime mrtvih progoni još žive ubojice, sjeda poput more na njihove savjesti i ne da im umrijeti, ali ni živjeti.

Čula se sa jasenovačke govornice i vika da se neće dozvoliti nikakvo pisanje revizije povijesti. Za taku reviziju i ne treba nikakva dozvola, jer je neće pisati nikakvi ni stari ni novi povijesničari ili bilo kakvi revizionisti.

Tu novu i drugačiju povijest pisat će činjenice koje nažalost za njih još nisu istrunule, (bezbrojne sačuvane kosti gdje se god zakopa) a ne nova politička volja, a ne novi politički trendovi, a najmanje potreba i želja za nekom revizijom naci-fašizma. To u Hrvatskoj nikome normalnom ne pada ni na kraj pameti.

Da, pisat će je činjenice koje nažalost za njih još nisu istrunule. I nitko se još nije niti se može prošvercati kroz povijest. I danas, nakon toliko godina od tih strašnih događaja, hladne glave treba razmotriti i izanalizirati sve činjenice upravo onko kako su se dogodile i nikako drugačije. I to naglašavam treba ih izanalizirati bez obzira na kojoj su se strani dogodile, jednako one dvostruke jasenovačke, tako i one bleiburške, ali i svugdje drugdje po nekadašnjem svjetskom crvenom ataru. Istina je svetinja, Istina je budućnost, i naše mlade svjetske naraštaje trebamo pripremiti za – Istinu, i odgajat ih na Istini!

Istina mora biti ispred i iznad bilo kakvih pojedinačnih ili skupnih političkih interesa. Istina je univerzalna – ili je ima ili je nema! Ulazimo u vrijeme kad ćemo trebati u svakoj prilici kazati – Pardon, Istina ima prednost!

Jer laž je bila desetljećima - prestrašna! Navodim samo početni primjer:
Punih četrdeset i pet godina „slavili“ smo Dan ustanka protiv fašizma naroda i narodnosti SR Hrvatske, koji se dogodio 27. srpnja 1941. g. u Srbu. A nikada nitko nije kazao da su tog dana u Srbu ti „ustanici“, ti „antifašisti“ sa crvonom zvijezdom na kapi zaustavili vlak sa katoličkim hodočasnicima koji su se vraćali sa Sv. mise i mučenički ubili 350 hodočasnika, a svećenika živa ispekli.

U tolikoj količini zla koje se je dogodilo u tom tragičnom vremenu, a posebno u Poraću kad je svaki šesti pripadnik našeg naroda izgubio život mučeničkom smrću, a da se rijetko za kojeg znalo i kako se zove, a kamoli što je eventualno napravio, ne može ostati nevin ni pasivni promatrač, a kamoli onaj tko je to naredio, organizirao i provodio!

A sa jasenovačke govornice je grmjelo kako taj naredbodavac i organizator (JBT) nije zločinac!

Od postanka svijeta do danas najteže je bilo utvrditi razdjelnicu između dobrih i zlih ljudi, iako je ta razdjelnica na svakom koraku prepoznatljiva, u svakom njihovom činu i u svakoj njihovoj riječi.

Na europskom tlu u to vrijeme sudarila su se dva zla, dvije protuljudske ideologije - fašizam i komunizam. Papa Ivan-Pavao II. (Wojtila) i sam neposredni svjedok tih zbivanja uvijek je govorio – Ništa se ne postiže ako jedno zlo pobijedi drugo zlo samo pod drugim imenom – tako sloboda ne može doći. Sloboda može doći samo onda ako Ljubav zavlada i pobijedi zlo!

A mi živimo u vremenu kad se svi svim sredstvima trebamo truditi da Ljubav pobijedi svako zlo. A Ljubav može pobijediti samo onda ako pobijedi Istina.

Zato svi oni koji danas pokušavaju zaustaviti Istinu, a poglavito ako obnašaju visoke državne dužnosti, pokazuju samo da u sebi nemaju usađene duhovne vrijednosti istinoljubivosti i čovječnosti, nemaju razvijen osjećaj za univerzalnu pravdu, da nisu u svoj život ugradili duhovnu baštinu humanizma, jer jedno zlo osuđuju, pa i preuveličavaju, a drugo i znatno veće, umanjuju i zataškavaju. Ne priliče biti vođe naroda, jer nemaju unutarnju duhovnu dimenziju, pa ga dijele i čine nesložnim.

"Ako je u sebi nesložno, svako će kraljestvo propasti. Ni jedan grad ili dom, ako je u sebi nesložan, neće opstati!" (Matej 12,25)

Mudrost svijeta je starija od čovjeka, ali glupost i jednog čovjeka može biti veća i od cijelog svijeta!

Piše: Mile Prpa