HKZ u Švicarskoj

 Hrvati Amac | Hrvati AMAC forum    
 

      HOUŠ forum

 

    

 

HRVATSKA KATOLIČKA DELEGACIJA U JAPANU

Kao vjernica i pripadnica katoličkoj crkvi i kao predsjednica Hrvatsko-japanskog kulturnog i gospodarskog društva (HJKGD) koje vodim već 8 godina, htjela sam sa svima vama podijeliti ovu nedavno doživljenu radost. Naime HJKGD je pred 4 godine započelo projekt «Tisuću ždralova iz Hrvatske za Hirošimu» i tako se priključilo japanskoj djeci ali i djeci svijeta koja svake godine izrađuju papirnate ždralove i šalju ih u Hirošimu kao svoj doprinos apelu za mir u svijetu.

Po japanskoj legendi svatko tko izradi 1000 papirnatih ždralova ispunjava svoju želju («Sadako hoće živjeti») a ždral je i ptica dugovječnosti ali i simbol mira. U ovaj projekt uključena su djeca iz hrvatskih gradova Vukovara, Dubrovnika, Osijeka, Đakova, Siska, Pule, Rijeke, Zadra, Šibenika, Karlovca, Šenkovca, Buzeta, Knina, Murtera, Čaglina, Unešića, Sv. Đurđa, Bjelovara i dr..

U meni je tinjala želja duhovno se povezati s Japanom a posebno povezati našu Hirošimu, grad Vukovar, s Hirošimom u Japanu. HJKGD i Vojska Bezgrešne čija sam članica već 10 godina organizirali su 24. srpnja 2005. zajedničku Sv. Misu za sve žrtve rata i za mir u svijetu u Župi Sv. Antuna Padovanskog u okviru susreta Vojske Bezgrešne. Istu godinu slavljena je sv. Misa za hrvatske žrtve rata u Hirošimi a slavio ju je biskup monsr. Joseph A. Misue.

Bio je to početak suradnje s ocem biskupom u Hirošimi koji je te iste godine poslao svoju suradnicu gospođicu Kiyomi Ohmoto iz Hirošime da posjeti Zagreb.

Svake godine jedan član HJKGD-a nosi 1000 papirnatih ždralova koje su izradila hrvatska djeca i sudjeluje na Sv. Misi u Hirošimi koju predslavi biskup Hirošime monsr. Joeseph Atsumi Misue za sve žrtve rata i za mir u cijelom svijetu, zatim polaže ždralove u Park mira gdje se 06.kolovoza održava međureligijska molitva i procesija za mir u svijetu.

Budući da je ove godine 15-ta obljetnica od uspostave diplomatskih odnosa RH i Japana, HJKGD-o je odlučilo poslati malu delegaciju u Japan. Od današnjeg oca nadbiskupa monsr. Marina Srakića dobili smo preporuku za oca biskupa Hirošime monsr. Josepha Atsumi Misuea s kojim Društvo već 3 godine surađuje. Željeli smo biti službena katolička delegacija koja će tako i biti predstavljena u Japanu.

Delegacija je bila sastavljena od vukovarskog gvardijana fra Zlatka Špehara, japanske operne pjevačice gospođice Mayumi Kamei (koja je pred 3 godine primila sakrament krštenja u Hrvatskoj gdje i živi), i mene kao predsjednice HJKGD-a .

U periodu od 31.srpnja do 10. kolovoza 2008. posjetili smo gradove Tokyo, Kyoto, Hirošimu i Nagasaki. U Tokyu smo posjetili Franciscan Chapel Center, internacionalno sjedište katolika u Japanu gdje su sv. Mise svakog dana na engleskom i japanskom jeziku. Župnik ovog centra je Amerikanac, irskog porijekla Fr. Callistus Sweeney, O.F.M., koji je došao u Japan pred 52 godine. Na policama inforamtivnog panoa Centra našla sam na moju veliku radost uz njihove obavijesti na japanskom i engleskom jeziku i listić «Echo of Mary Queen of Peace» - Glas Kraljice Mira». Fra Zlatko Špehar slavio je sv. Misu na hrvatskom jeziku za nas kao i za predstavnike Veleposlanstva RH u Tokyu. Bili smo iznenađeni velikom skromnošću cijelog tog prostora.

Put nas je vodio dalje do Kyota japanskim vlakom shinkansenom za koji smo unaprijed kupili karte po povoljnijoj cijeni. Bio je to jedinstveni doživljaj brzine i udobnosti putovanja. Kyoto grad prijatelj Zagreba je zaista najtradicionalniji japanski grad s toliko prekrasnih hramova i parkova da ih je nemoguće obići u dva dana i dvije noći koliko smo mi tamo proveli. Spavali smo u Katoličkom centru gdje smo bez problema prisustvovali i sudjelovali u Sv. Misi na japanskom jeziku.

U Hirošimu stižemo 04.08. poslijepodne oko 17:00 sati. Dočekala nas je suradnica oca biskupa a sada već moja prijateljica Kiyomi Ohmoto i odvela u krasan hotel koji nam je platila Biskupija Hirošime čiji smo bili gosti. Istu večer otac biskup monsr. Joseph Atsumi Misue počastio nas je tradicionalnom japanskom večerom u poznatom restoranu. Otac biskup je vrlo otvoren, duhovit čovjek koji je s nama proveo cijelu večer u vrlo zanimljivom razgovoru. U Hirošimi smo sudjelovali u Sv. Misi i molitvi za mir u svijetu. Bili smo pozvani na oltar i predstavljeni svima kao delegacija iz Hrvatske a naša japansko-hrvatska predstavnica Mayumi Kamei na japanskom je pročitala svim prisutnima o Hrvatskoj i njenim stradanjima u ratu i o gradu Vukovaru našoj Hirošimi. Sudjelovali smo i u procesiji za mir koju organizira Biskupija Hirošime kroz cijeli grad do hirošimske katedrale. Noseći transparent s imenom Hrvatske na japanskom i engleskom jeziku imala sam na trenutke osjećaj kao da nosim križ svog hrvatskog naroda sa svom njegovom težinom i jedva sam izdržala do kraja. Velika je radost osjećati to jedinstvo s ljudima koji su druge rase, kulture i tradicije. Neobično mi je bilo vidjeti ih kako se križaju i kako mole, pjevaju. Tu se zaista vidjelo da je jezik ljubavi i mira univerzalan.

Poseban doživljaj bio je i posjet Nagasakiju koji je smješten na jugu Japana i koji svojim izgledom podsjeća na mediteranske gradove s japanskim obilježjem. Unaprijed sam se radovala da ćemo u Nagasakiju posjetiti Grad Bezgrešne (kao ponosna članica Vojske Bezgrešne) koji je osnovao Sv. Maksimilijan Kolbe a koji je do danas ostao sačuvan. U Grad Bezgrešne i sjedište današnje Vojske Bezgrešne odveo nas je tajnik nadbiskupa Nagasakija čiji smo bili gosti, mladi japanski franjevac Gabrijel Shuichi Odaka koji je studirao u Rimu. Grad Bezgrešne nalazi se malo izvan Nagasakija na jednom brežuljku. Tamo je i muzej Sv. Maksimilijana i osjeća se njegova prisutnost. U blizini je i tiskara gdje se i danas uz pomoć volontera koji su baš pripremali distribuciju novog broja tiska «Apostol Bezgrešne» u 20.000 primjeraka kao i za vrijeme Sv. Maksimilijana. U koju god crkvu smo svratili u Japanu svuda smo nailazili na časopis «Apostol Bezgrešne» jer ga šalju po cijelom Japanu. Postoje i katoličke škole koje pohađaju djeca katolika ali i ne katolička djeca. Sjeme koje je posijao Sv. Maksimilijan donijelo je plodove koje se još i danas vide.

U Nagasakiju smo također sudjelovali kao hrvatska katolička delegacija na Sv. Misi za mir u svijetu i na međureligijskoj molitvi i bili smo predstavljeni svim sudionicima. Japanci su nam dolazili zahvaljivati što smo čak iz Hrvatske došli podržati ih u molitvi i Sv. Misi za mir u svijetu.

Od europskih svećenika i časnih sestara jedino su prisutni Poljaci. Tako da smo sreli poljskog svećenika koji vodi župu u Nagasakiju i koji se posebno brine za dom i bolnicu za hendikepirane opremljen najsuvremenijom opremom.

Nagasaki ima crkava koje su pravi biseri kulturne baštine. Tako smo posjetili staru Oura crkvu sagrađenu 1879. godine izgrađenu kao nacionalno blago, koja je prvobitno bila sva drvena napravljena još 1864. pa je stradala djelomično od tajfuna a i broj vjernika se povećao tako da je proširena i završena 1879. Franjevac B. Petitjean koji je otkrio potomke sakrivenih kršćana, posvetio je crkvu. Evo priče o potomcima sakrivenih kršćana. Dana 29. prosinca 1864. kada je samo strancima u Japanu bilo dozvoljeno da prakticiraju kršćanstvo gradnja crkve s imenom «Tenshu Do» ili crkva bila je dovršena. «Tenshu do» je mjesto posvećeno Bogu kršćana ili Stvoritelju. Dan nakon posvećenja crkve Fr. Petitjean napisao je iznenađujuće pismo Fr. Giraru. Jučer oko 15 minuta iza podneva vidio sam ispred crkve 15-est Japanaca žena i muškaraca kako stoje pred vratima. Kad sam otvorio vrata crkve i uputio se prema oltaru oni su ušli u crkvu i slijedili me. Žena oko 40-50 godina starosti došla je bliže k meni stavila ruku na srce i rekla: «Svi mi u Urakamiju imamo isto srce kao ti» Upitala je: «Gdje je kip Svete Marije?» Čuvši ovo sveto ime nisam više sumnjao. Ovi Japanci su sigurno potomci skrivenih kršćana. Postoji priča da je jedan japanski misionar iz Fukahorija vodio grupu kršćana i kad se suočio sa svojom smrću objelodanio je svoje proročanstvo. Rekao je da će 7 generacija nakon njega Otac doći iz Rima i kršćanska vjera će se slobodno ispovijedati. I zaista 200 godina kasnije brodovi su stigli u Japan. Ovi Japanci iz Urakamija ćuli su priču da je sačuvan kip Svete Marije u novo izgrađenoj crkvi i došli su u crkvu da bi posvjedočili ovu priču misionara iz Fukahorija. Tužno, ali samo tri godine kasnije 1867. u Urakamiju je došlo do brutalnog proganjanja i vjerni kršćani bili su otjerani iz Nagasakija. Izgon je poznat pod imenom «putovanje kršćana».

Ova crkva stradala je za vrijeme pada atomske bombe na Nagasaki pa je ponovno redizajnirana 1953. godine kao nacionalno blago. Izgrađena je od cigle i pokrivena žbukom. Biti pred kipom za kojim su toliko žudili japanski kršćani koji su jedino u skrovitosti smjeli ispovijedati svoju vjeru poseban je i sveti doživljaj.

Pisati o Nagasakiju a ne spomenuti Oca nadbiskupa monsr. Josepha Mitsuaki Takamija koji nas je primio s toliko topline i srdačnosti pozvao k sebi na večeru dao nam svog tajnika na raspolaganje cijelo vrijeme našeg boravka u Nagasakiju bilo bi vrlo nezahvalno s naše strane. Kao uspomenu na naš posjet Nagasakiju primili smo knjige Takashi Nagaia «Zvona Nagasakija».koja predstavlja potresno svjedočanstvo pisca koji je preživio pad atomske bombe i čudesnu transformaciju njegove duše koja je bila izazvana velikim trpljenjem i žrtvom. Nagai svjedoči da upravo oni koji su poginuli moleći se u katedrali u vrijeme pada atomske bombe bili su u jedinstvu s Jaganjčevom žrtvom predani Bogu za grijehe počinjene u II. Svjetskom ratu. Zahvaljujući toj žrtvi mir je došao na zemlju.

Kada pogledamo našu Hirošimu naš Vukovar i izbrojimo i naše poginule i sva trpljenja i žrtve našeg naroda u nedavnom ratu ujedinjene sa žrtvom našeg Spasitelja Isusa Krista vidimo plod, vlastitu i samostalnu državu Hrvatsku. Znajući i poštujući cijenu koju je naš narod platio, trebamo ju čuvati kao veliku neizmjernu vrijednost i živjeti u zahvalnosti Bogu i svim žrtvama. Jedino što zaista možemo i moramo je živjeti po Božjim zakonima jer jedino tako ćemo uspjeti održati ovo teško stečeno blago.

Kao plod ovog našeg putovanja je dolazak 40 umjetnika iz Japana koji su u organizaciji World Culture Art Co. iz Tokya i HJKGD-a stigli u Hrvatsku 19.10.2008. donoseći svoju poruku mira. Iz Japana je stigao veliki papirnati ždral izrađen od posebnog washi papira u kojeg su gradonačelnici Pule, Rijeke, Zadra, Splita, Dubrovnika, Zagreba i Vukovara uložili svoje poruke mira cijelom svijetu. Te poruke su trajno izložene u Muzeju grada Vukovara i predstavljaju podsjetnik težnje japanskog i hrvatskog naroda za trajnim mirom.

Dana 22.listopada 2008. održana je zajednička molitva za mir koju je predvodio vukovarski župnik pred križem, simbolom svih žrtava rata gdje su Japanci položili svojih 1000 ždralova koje su napravila japanska djeca hrvatskoj djeci.Vukovarska djeca su ispisala svoje poruke mira koje su naljepljene na lampione donesene iz Japana i svečano puštene niz rijeku da odnesu mir cijelom svijetu! Svjedočanstvo Japanke iz Hirošime na toj svečanosti bilo je potresno za sve prisutne i još je pojačalo tu zajedničku želju i taj apel za mir u cijelom svijetu u svakom od nas. Upravo čudesno bilo je to zajedništvo japanskog i hrvatskog naroda ujedinjeno istom težnjom ali i ljubavlju koja se osjećala u svakom srcu i kroz koju smo i bili povezani. U meni su odzvanjale rijeći «Ljubite jedni druge kao što sam i Ja ljubio vas!»

Nada Caren, Zagreb