Requiem za predsjednika | Ante Gotovina | Bruno Bušić | Zvonko Bušić 

 Hrvati AMAC | Hrvati AMAC forum | Hrvati u BiH | Istina o Hrvatskoj | Ashdown i salveta |  dr. Šimun Šito Čorić    

     Hrvatska kulturna zajednica u Švicarskoj   
     Hrvatski svjetski kongres CH/FL    Hrvatske svjetske igre

       HOUS forum
 

    

 

Pretvorba informacije - od usluge građanima u (zlonamjernu) provokaciju

Informacije koje to nisu
 Piše Dunja Gaupp

Opasnost manipulacije vijestima oduvijek je postojala, što je još 1831. godine pruski general Clausewiz kratko i jasno formulirao riječima: "Većina vijesti je netočna". Ako je nekada bilo tako, danas je još gore!

U današnje vrijeme informacija je postala roba koja se prodaje kao i svaka druga. Sve je podređeno broju prodanih primjeraka ili broju gledatelja TVa. U takvoj klimi izazov manipulacije vijestima je velik, a mogućnosti praktično neograničene. Manipulacija vijestima proteže se od namjernih netočnosti, nespomenutih važnih činjenica, preko iskrivljenog, jednostranog i nepotpunog predstavljanja, pa čak do tendeciozno napravljenih slika.

Slike su posebno važne, jer ih ljudsko oko prvo registrira, tek onda naslov i eventualno podnaslov. Ovisi o tome kako je slika napravljena, njome se osoba ili tema može napraviti simpatičnom ili antipatičnom, lijepom ili ružnom. Kompjuterskom obradom fotografije moguće je napraviti baš sve - na trup jedne osobe postaviti glavu neke druge, usred polja pšenice montirati neboder, zalazak sunca napraviti zelenim itd., itd.

Na primjer, kako bi atentat u Luxoru 1997. napravili dramatičnijim, u Švicarskoj su izvjestitelji "Blick"-a, novina sa najvećom nakladom, a to je prenijela i državna TV, bojanjem u crveno jednu lokvicu vode pretvorili u lokvu krvi.

Kada talijanski novinar Piero Ottone piše: "Novinar na posao dolazi sa svojim osobnim unaprijed donešenim mišljenjem i želi vidjeti potvrđenim ono što misli da je unaprijed znao", on između ostaloga misli na subjektivno ili kako ga još zovu, odvjetničko novinarstvo.

Odvjetničko novinarstvo predstavlja posebno izopačenu varijantu manipulacije. U prvom planu takvog novinarstva stoji želja novinara stvarno ili tobožnje zlo razotkriti, napraviti se odvjetnikom prema njegovom osobnom mišljenju dobroga protiv navodno lošeg, utjecati na čitatelja ili mišljenje javnosti, izigravati učitelja. Novinar tako postaje protivnička strana, nositelj najnižih instikata i rušilačkog nagona, stvaratelj javno mjenja, a informacija postaje političko-pedagoško oružje u navodno demokratskoj diskusiji. Medijske kampanje podsjećaju ponekad na civiliziranu formu javnog linča.

Pojmovi hemizmus i hemling (Hämismus, Hämling) novijeg su datuma, a prvi ih je prije dvije godine primjenio poznati švicarski teolog, pisac teološko-etičkih rasprava i profesor katoličko-teološkog fakulteta u Tübingen-u (Njemačka), dr. Hans Küng. Te dvije kovanice nastale su iz osnovice Häme = skupni pojam za jal, zlobu i podmuklost. Sa hemizmus Küng označuje vrstu novinarstva koja nema za cilj informirati nego difamirati i koja se u tu svrhu služi svim sredstvima, a člankopisca takove vrste đtiva naziva hemling. Obzirom na Küngovu poznatu etičnost on vjerovatno pri tome nije namjerno ciljao na dvosmislenost, jer Hämling u njemačkom označuje i uškopljenika. Jednu od karakteristika hemlinga Küng opisuje ovako: "Gnusno se ponaša hemling kada se na etičke namjere nekog autora cinično i zlobno nabacuje blatom i vjerodostojnost dotičnog u javnosti pokušava svim sredstvima diskreditirati". Hans Küng primjećuje da je hemizmus u današnjem novinarstvu raširena, ali premalo istražena pojava.

Hemizmus je u hrvatskim medijima zauzeo epidemijske razmjere, moglo bi se spekulirati zbog poslovično hrvatskog jala, koji osigurava dovoljnu čitalačku publiku klevetničkom piskaranju.
Odvjetničko novinarstvo ni najmanje ne zaostaje, a manipulirane slike u nekim tiskovinama predstavljaju vrhunac njihove kvalitete i kreativnosti.

Novine, ali i radio i televizija, često i rado preuzimaju ulogu "četvrte sile" u demokratskim državama. Govori se o "paziteljima" nad moćnima, koji bezkompromisno otkrivaju nepravilnosti.
I stvarno, demokracija ne može bez komunikacije i informacije. Informacija mora služiti građaninu koji želi biti upoznat sa događajima i odlukama u politici, privredi i kulturi kako bi mogao stvoriti vlastito mišljenje. ali, novinarstvo ne može vjerodostojno ispuniti tu zadaću, ako samo sebi ne postavi etička mjerila.

Povodom 3. svibnja, dana slobode medija, rimski je nadbiskup John foley rekao da svaki oblik socijalne komunikacije počiva na tri osnovna principa, koji trebaju biti osnova našeg života:
1. istina ima prednost - ako širimo čaži, nikad nismo u pravu.
2. dostojanstvo pojedinca - komunikacija treba dostojanstvo pojedinca uvećati, a ne umanjiti.
3. sveopće dobro - komunikacija treba društvu donijeti dobro, a ne ga moralno ili na druge načine povrijediti.
I opominje: "Istina, dostojanstvo i sveopće dobro! Kada bi svi medijski izvjestitelji uvijek slijedili ta tri principa, naš bi svijet bio sretniji".

Na žalost, izvjestitelji te kategorije rijetko su posijani na ovoj našoj planeti. Po tom pitanju Hrvatska je gotovo 100 % globalizirana.

I zato se na kraju postavlja pitanje: tko danas kontrolira moćne medije?


izvor: Društvene obavijesti Hrvatske kulturne zajednice broj 95, lipanj 2004.

                   

 


Švicarski odvjetnički izvjestitelji

Piše Dunja Gaupp

Nakon izborne pobjede HDZ-a mogli smo u švicarskim medijima pročitati izvještaje odvjetničkih novinara nimalo sklonih Hrvatskoj i istini:

24.11.2003. na web stranici swissinfo/Schweizer Radio International objavljen je članak povodom izborne pobjede HDZ-a. Između ostalog swissinfo piše:
"Eine echte Auseinander-setzung mit dem autokra-tischen Erbe des langjährig-en Partei- und Staatschefs Franjo Tudjman hatte Sanader aber vermieden. Eine Entschuldigung für Kriegsverbrechen durch kroatische Militärs während der Kriege gegen Bosnien und Serbien lehne die Partei ebenfalls ab".

 Prijevod:
"Stvarno suočavanje sa autokratskim naslijeđem dugogodišnjeg šefa stranke i države Franje Tuđmana, Sanader je izbjegao. Stranka je također odbila ispričati se zbog ratnih zločina koje je počinila hrvatska vojska tokom rata protiv Bosne i Srbije."

27.11.2003. u St. Gallener Tagblattu g. Rudolf Gruber piše:
"... dass der erste kroatische Präsident, Dr. Franjo Tudjman, aus dem kroatischen Gebiet "Krajina" nach Serbien fliehenden Serben, nachgerufen haben sollte: "Gute Reise!".

 Prijevod:
"... da je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman dovikivao "sretan put" Srbima koji su bježali iz Krajine".

Čitatelju se dakle sugerira da je Hrvatska vodila rat protiv BiH i Srbije, a Srbe iz Krajine planski protjerala. Da se takve neistine o Hrvatskoj pišu, rezultat je djelovanja hrvatskih hemlinga koji su već od 1992. godine uporno radili na ocrnjivanju hrvatske politike i predsjednika Tuđmana.

Protiv tih monstruoznih objeda protestirali su pismeno Hrvatska kulturna zajednica i Hrvatski svjetski kongres za CH/FL, te neki pojedinci.

Predstavnici Hrvatske u Švicarskoj smatrali su da to nije njihov posao, nego nas, građana Hrvatske u CH i hrvatskih udruga.