Ante Gotovina  

 Hrvati AMAC | Hrvati AMAC forum | Povucite optužnice | Kardinal Vinko Puljić | Klevetnici i farizeji |
Odvjetnički novinari |  Tito krvnik |  Hrvatski Hämling    

 

      HOUŠ forum

 

    

 

Godina 1941. doista se ponovila!

Revizija četništva….?

Evo kako vlasnik izdavačke kuće ‘Profil’, Daniel Žderić hvali jedno od svojih izdanja:

«Od Hrvatskih, knjiga koja mi je posebno draga je '41.-godina koja se ponavlja' Slavka Goldsteina.
Iako tužna, ta knjiga govori i o životnoj radosti i bez obzira na tešku temu, dosta je široka, a pisana je zanimljivo i s mnogo emocija. Smatram je jednom od rijetkih knjiga u nas koja je na svjetskoj razini."


A sad evo nešto emotivno napisano o tom 'teškom' vremenu, godini 1941., kad je srpski narod Like digao ustanak koji će se i ove godine slaviti na četničkom derneku u ličkom Srbu, 27. srpnja og.!

Pa, u svezi tog 'lokalnog praznika srpske manjine' pročitajmo samo manji dio 'Ispovijesti’ Marina Smolčića, 28. lipnja og.:

- Uzmite samo knjigu skupine autora ‘Kotar Donji Lapac u NOB-u’.
Odstranimo li političku, odnosno partijsku retoriku i koncepciju ostaje gorka istina. Na nekoliko mjesta se kod primjera koje sam nabrojao spominje kako su neki drugovi zastranili s partijske linije i nedolično se ponašali. Pri tome su se dokopali alkohola i činili su loše stvari.
Ovo se naročito događalo kod borbi (pljačke, ubijanja i paleži, nap. a.) za Boričevac i Kulen Vakuf. Dakako, autori ovih bilješki ‘niti u kojem slučaju ne žele imenovati te drugove koji su nakon rata obnašali mnoge visoke civilne i vojne dužnosti’.
Dakle, oni su o genocidu i sami pisali.
Uostalom, nakon što su se o vijestima o genocidu iz ljeta ’41. na noge tada digli i komunisti Hrvati, tamo je poslan tada vrlo ugledni Marko Orešković-Krntija ‘španski’ borac, politički komesar Glavnog štaba NOV Hrvatske. Da bi smirio strasti i kaznio krivce.
U selu Očijevo pored Donjeg Lapca ubili su ga ti isti ‚antifašisti’-četnici. Ubijen je zbog toga što je bio Hrvat i što je želio doznati što se u tome kraju uistinu događalo. O njegovoj smrti govorio je i pisao general Gojko Polovina, Srbin, komandant VI. Ličke divizije.
Čak i on tvrdi da su: ‘druga Marka ubila dvojica partizana koji su, kao i mnogi u ono vrijeme, po ponašanju bili bliži četnicima nego li partizanima’.
Primjera takvih pismenih priznanja genocida i lažnog antifašizma ima na pretek. Naglašavam da je dovoljno pročitati o događajima iz 1941. godine iz pera pobjednika. Oni su zapravo nehotice s takvim svjedočanstvima najbolje opisali ono o čemu vam govorim:
U Srbu 27. 7. 1941. godine nije počeo nikakav antifašistički ustanak, nego je započeo velikosrpski genocid nad Hrvatima i Muslimanima. Bio je to pomno planirani i izvršeni genocid. Tko onda nije pobjegao, bio je ubijen.
A da je riječ o nedužnom stanovništvu vidljivo je i iz činjenica da su preživjeli mještani kasnije mogli nesmetano živjeti bilo gdje u Hrvatskoj ili bivšoj državi. Bilo je važno samo da se ne vrate na svoja zgarišta, u Liku. Ondje nisu dobro došli. Čak niti danas.


Svaki komentar je suvišan jer iz navedenog se vidi kako je 27.srpnja 1941. otpočeo četnički genocid nad hrvatskim (i muslimanskim) narodom Like i zapadne Bosne…koji se danas nastoji zamotati u prozirni celofan 'antifašizma'!

A sad nešto o Goldstein-ovoj 'Godini koja se ponavlja':

Svake godine 13. listopada u središtu Široke Kule, sela nadomak Gospića, okuplja se mnoštvo naroda. Rodbina i prijatelji civilnih žrtava toga mjesta i njegove uže okolice odaju počast za 40 nevinih mještana ubijenih u Domovinskom ratu. Većina žrtava te danas daleke 1991. godine, bile su žene, među kojima i vremešne bake starije od 90 godina (jedanaest ubijenih jednakog je prezimena partizanskog narodnog heroja Marka-Krntije, dakle Orešković!).

Nacionalna je pripadnost bila jedina 'krivnja' trinaestogodišnje djevojčice Verice Nikšić koju je smrt zatekla s majkom Mandom. Nitko od ubijenih s toga područja nije imao nikakve veze s politikom, hrvatskom vojskom ili policijom. Za jedanaest se žrtava još uvijek traga. Većinom su nestale u užarenom grotlu zapaljenih štala ili vlastitih domova, a ostale su jednostavno bačene u neku od stotine manje poznatih jama razasutim na širem području planinskog masiva Ljubovo.

Upravo iz utrobe Ljubova, iz jama Golubnjača I. i II., (u koje su bačeni i pobijeni hodočasnici nakon povratka iz svetišta svete Ane na Kosovu polju kod Knina!) ekipa pukovnika Ivana Grujića izvadila je posmrtne ostatke većine žrtava.

Pravični epilog ove priče iz 91. uzalud se očekuje.

Naime, za ta svirepa i krvoločna ubojstva nitko nije sankcioniran, iako je rodbina ubijenih, baš kao i građani srpske nacionalnosti koji su nakon 'Oluje' ostali živjeti u Ličkom Osiku, prstom uporno upirala u imena zlikovaca poznatih policiji i pravosuđu.

I 'šećer' za kraj:

Po nalogu Državnog odvjetništva ubojice iz Široke kule kraj Gospića danas su na slobodi!!! Osamdeset i dvoje četničkih ubojica iz Široke kule nagrađeni su za klanje i ubijanje hrvatskih civila (ali i srpskih-cijela obitelj Rakić je pobijena jer su bili dobri susjedi Hrvatima…!?).
Skandalozna je činjenica da su svi četnički ubojice iz Široke kule pokraj Gospića, njih 82 (na čelu s Čedom Budisavljevićem!), slobodni upravo po nalogu i zahvaljujući Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Sudski spis u kojem ih je oslobodio Pavao Rukavina, kasniji tužitelj u procesu protiv generala Mirka Norca i tzv. 'Gospićke skupine', dokazuje kako je Državno odvjetništvo sramotno prekvalificiralo djelo teških ratnih zločina, te je samovoljno obustavilo istragu o ubojstvima, a ubojice iz Široke kule odlučilo je teretiti isključivo za oružanu pobunu, kako bi ih se moglo pomilovati po važećem Zakonu o općem oprostu.

Iz spisa:

Tijekom istražnog postupka državni odvjetnik je svojim podneskom, u odnosu na sve okrivljene, a ukupno ih je 82 komada, PROMIJENIO ČINJENIČNI OPIS i pravnu kvalifikaciju djela, te sada optužene tereti za kazneno djelo oružane pobune, iz članka 142 KZ.
U Gospiću dne 16. siječnja 2001.
Istražni sudac: Pavao Rukavina

Što zaključiti na kraju?

- Ta osamdesetidvojica zlikovaca danas su slobodni ljudi pa mogu sasvim nesmetano prisustvovati četničkom derneku u Srbu, jer, oni su jednako 'antifašističkim' četnicima iz 1941., pobili svoje hrvatske 'komšije' (Oreškoviće, i dr.) i, eto, digli oružanu pobunu-ustanak protiv hrvatske države.

Dakle, ima Slavko Goldstein potpuno pravo….'Godina 41.' se doista ponovila, a ove, 2010g. samo smo na korak do revizije četništva!?

Damir Kalafatić

Dodatak: Evo ponešto još o Marku Oreškoviću-Krntiji kojeg su zaklali 'antifašistički' četnici u listopadu 1941. jer je pokušao zaštititi Hrvate:
U srpnju 1945. proglašen je narodnim herojem, a bista mu je postavljena u Novom Beogradu, jasno s ćiriličnim natpisom! Čak je i jedna ulica u Zemunu nosila njegovo ime sve do 2004.g. ali je onda preimenovana u ŠEVINU; lijepo.

    30.06.2010.