Susret sa fra Jems-om u Wallisu,
15. svibnja 2009. godine

Švicarski fratar Rainer Pfammatter iz Wallisa iz mjesta Lalden je organizirao dolazak indiskog katoličkog misionara fra Jems-a na tri dana od 15. svibnja do 17. svibnja 2009. godine i pružio priliku svima nama da ga upoznamo i čujemo njegovu riječ.

Posjetila sam njegovo predavanje i misu 15. svibnja od 18.00 sati do 22.00 sata. Crkva je bila prepuna katolika iz Wallisa, među njima sam prepoznala sigurno 30 osoba hrvatske nacionalnosti, a najviše me je iznenadila prisutnost mnogih mladih osoba.

Iako je predavanje sa misom bilo u petak poslije radnog dana i sve skupa trajalo 4 sata, ljudi nisu oklijavali, napunili su crkvu do zadnjeg mjesta, nije se osjećala monotonija zbog dužine predavanja. Nikad do sada nisam doživjela takvu situaciju za vrijeme mise, tu dinamičnost za vrijeme pjevanja, tu koncentraciju i pažnju za vrijeme slušanja, vrijeme je prošlo tako brzo da nisam ni primjetila.

Misu i predavanje cijelo vrijeme je pratila glazbena grupa od dvadesetak mladih osoba koja je svirala i pjevala, a uz njih je pjevao i cijeli puk u crkvi, tako glasno i jasno u ritmu glazbe osobe su se pokretale i dizale ruke u zrak. Najviše me fasciniralo pjevanje pjesama na njemačkom, engleskom i hrvatskom jeziku. Nisam mogla vjerovati vlastitim ušima da švicarski puk i sa njima fra Jems pjevaju našu hrvatsku pjesmu “Gospo Marijo”, sva mi se koža naježila od dirnutosti tom gestom.

Tada sam osjetila veliku bliskost i povezanost svih nas prisutnih u toj crkvi, pale su sve male barijere iz svakidašnjeg života i poželjela da to potraje zauvijek. Tu povezanost, koncentraciju kroz molitvu sa fra Jems-om još nisam do tada nikad doživjela. Svi prisutni su ga tako pažljivo slušali da je to naprosto neopisivo, iako je govor prevođen sa engleskog na njemački jezik, tako su riječi bile upečatljive da su ih prisutne osobe naprosto upijale u sebe.

Nije tu bilo filozofskih izraza niti nekih komliciranih nerazumljivih riječi, nego naprotiv puno jedostavnih i poučnih riječi i primjera iz svakidašnjeg žvota, a iz njegovih usta dok je govorio širio se osjećaj topline, povjerenja i neke iznimno jake pozitivne energije koja se širila crkvom, jednostavno dalo se osjetiti u zraku, jer njegov je glas bio tako jak i odlučan, bez poteškoća sa glasnicama, koje bih se kod nas sigurno pojavile nakon visešatnog glasnog govora.

Moglo se uočiti kako je nama svima potrebno puno bližnje topline, pažnje i razumjevanja, što često ne ćemo sebi priznati, misleći kako smo jaki i samostalni. Poslije predavanja fra Jems-a shvatila sam kako je duhovno zadovoljstvo u nama najbitniji činbenik našeg života, to nam daje snagu i jačinu i pokreće nas da idemo dalje, da živimo svjesno, da intezivnije primjećujemo svoju okolinu i da živimo sa njom. Materijalna strana je bitna u našem životu, ali nije najbitnija, osoba bez unutarnje vrijednosti je bezvrijedana. Teško je naći ravnotežu u ovom užurbanom svijetu, ali treba je uvijek pokušati naći  jer život je tako kratak. Čuda ne možemo ostvariti, jer nemamo te moći, ali male bitne svari svakako smo u mogućnosti pokrenuti i ostvariti.

Na kraju mise sam prišla fra Jems-u da ga zamolim za kratak razgovor i da napravim nekoliko fotografija. Njegov potvrdni odgovor nahrvatskom jeziku, jako me iznenadio. Čekajući na red za razgovor čula sam kratak razgovor kojeg je vodio sa jednim mladim Hrvatom, koji mu se od srca zahvaljivao za privatni posjet njegovoj teško bolesnoj supruzi. Dirljivo je bilo čuti razgovor između njih dvojice i gestu zahvale i podrške zagrljajem, to sam morala zabilježiti sa riječi i fotografijom. Napravila sam još nekoliko fotografija fra Jems sa nekoliko Hrvata i sa svim ostalim pukom u crkvi.

Marija Ćulap Imhof
Brig / Wallis 25.05.2009