Dragica Rajćić - govor mržnje

Grgić: Što nam možete reći o životu naših hrvatskim zajednicama u Švicarskoj, kakve su njihove aktivnosti i kakva je Vaša uluga u tim zajednicama? I odnos tih zajednica prema Vama i Vašem radu.
Rajčić: Ja sam došla 1978. u Švicarsku, tada je postojala samo jedna hrvatska udruga HKZ koja je osnovana 1972. znači u toj HKZ tada su bili ljudi koji su zbilja bili za Hrvatsku drugim riječima ocrnjeni kao nacionalisti, to je bila jedna manja grupa ljudi. Početkom rata u Švicarskoj je kao vjerovatno svuda na svjetu, došlo do toga da su ljudi ....
Moram reći da sam se 1988. se vratila u tadašnju Jugoslaviju i osnovala prve nezavisne novine. 1991. u ljeto sam s djecom došla u Švicarsku, jer mi je tadašnji suprug živio u Švicarskoj.
Do 1991. postojali su Hrvati i Jugoslaveni. Nakon mog povratka ljudi su bili zgroženi, skupljala se humanitarna pomoć. Postojala je samo jedna stranka, to je bila Hrvatska. Tada su moram reći Hrvati bili najujedinjeni ako su ikada bili. To je bilo 91.-93. U to vrijeme ja moram kazati da su to mali ljudi davali zadnji franak. Međutim postojali su drugi veći ljudi na čelu sa nažalost i nekim crkvenim ljudima koji su osnovali stranke to je bila samo jedna stranka tzv. pravovjerna stranka HDZ. I sve ostalo šta nije pristupilo HDZ tretirano je kao da ne postoji.
Ne samo to, one su 1995.-1998. preuzeli HKZ po nalogu iz Zagreba, vjerovatno iz Zagreba od predsjednika Tuđmana. Uništili su njeno glasilo Društvene obavijesti, tužili su sve ljude koji su bili članovi tako da oni izađu, danas imamo 5 ljudi u toj HKZ, stvorena je jedna tzv. krovna udruga Hrvata Hrvatski svjetski kongres koji u CH ne broji više od možda 30 članova iako je krovna udruga, u CH postoji 100 hrvatskih drugih udruga, međutim nitko nije pristupio Hrvatskom svjetskom saboru...
Grgić: ... Kongresu.
Rajčić: ... Kongresu da, u međuvremenu postoji i Sabor. Zapravo jedna suluda politika iz Zagreba je razjedinila ljude, ne samo da ih je razjedinila nego ih je udaljila od svega onoga šta bi se trebalo zvati hrvatsko i to što se u Švicarskoj događa nije hrvatsko, to je jedno obićno divljaštvo.
Galić: Vi kao da govorite o Čikagu.
Rajčić: Ja govorim o Švicarskoj.
Galić: Tu je možda pitanje ovaj termina modus operandi, znaći ako je ova stvar slična švicarskoj ovome je, što se događa u Čikagu to bi možda moglo ukazivati da su direkcije došle iz istog izvora.
Grgić: To mi znamo dugo vremena već.
Rajčić: Pa sigurno, pa sigurno, sve šta nije služilo, ja ovdje otvoreno kažem, jednom pranju novca i bogačenju pojedinih ljudi to više nije hrvatsko, i onda su se ljudi ohladili znači svi oni koji su u prvom momentu i dušu bi dali svi ti ljudi danas ostaju zgraženi, igraju nogomet....
Galić: A Vaš odnos tih društava prema vama?
Rajčić: Ja sam 1995. HKZ tada me predložila da dobijem neki orden od predsjednika Tuđmana, tada su se djelile zasluge jer sam ja osnovala humanitarnu organizaciju Radost, prilikom čitanja svojih knjiga ja sam tražila kumstva za djecu poginulih branitelja. Ovdje odgovorono tvrdim da se dosad skupilo 300 tisuća švicarskih franaka preko tih kumstvama, to znači bez obzira na moj publicistički rad samo s time ta udruga Radost, to sam bila ja i moja obitelj, znači to nije bila Ankica Tuđman i to je poslano Anti Belji u Zagreb on nije niti poslao odgovor da je primio da se tu osobu uopće treba odlikovati. Meni ne treba Tuđmanovo odlikovanje ali je pitanje kako se odnosi prema nekim iseljenicima koji nisu članovi HDZ, mislim da vam ta jedna mala sličica govori sve.
Grgić: Šta je s veleposlanstvom u Švicarskoj?
Rajčić: Veleposlinci u Švicarskoj odlaze i dolaze. Neki su čak bili toliko kriminalni, napravili su toliko saobračajnih udesa da su od švicarskih osiguravajućih društava tražili novce, fiksirali su svoje udese to je bio predposljendi veleposlanik. Ja vam kažem to je jedan užas. Hrvatski svjetski kongres i hrvatska Veleposlanstva su zapravo udaljili Hrvate od Hrvatske, zajedno.
Galić: Zar nije fra Šito Ćorić predsjednik HSK?
Rajčić: Jeste fra Šito Ćorić je predsjednik tzv. HSK, to je zapravo jedna obična ispostava HDZ
Galić: Znači nevalja?
Rajčić: Nevalja. Imamo mi tradiciju totalitarnih vladara u Hrvatskoj od Tita do Tuđmana do Sanadera.
Grgić: A što Vi mislite o Titu?
Rajčić: Ja vam moram kazati da sam sa 18 godina otišla iz Hrvatske, da je Tito moj školski vijek pratio kao i vaš vjerovatno, da je to bila slika u školskoj učionici. Postojao je Isus i Tito, trebalo je jednoga isključiti. Moj cijeli život današnji je jedno veliko odupiranje toj isključivosti bilo koje ideologije. Ja mislim da Tito je proizvod svoje epohe, Hitler isto, znaći da su to ljudi koji su u svojoj epohi sigurno imali karakteristike koje su za mene bile psihopatske da bi uopće mogli doći na taj položaj. A da je narod taj koji sve to mora platiti.
Galić: Stranci su diktirali što Tito mora raditi.