Ante Gotovina  

 Hrvati AMAC | Hrvati AMAC forum | Povucite optužnice | Kardinal Vinko Puljić | Klevetnici i farizeji |
Odvjetnički novinari |  Tito krvnik |  Hrvatski Hämling    

 

      HOUŠ forum

 

    

 

Da se ne zaboravi prva i najotrovnija zmija u Švicarskoj

Javna je tajna da su za zabranu ulaska Marka Perkovića u Švicarsku krive „zmije iz vlastitih njedara“ (vidi članake Protiv Thompsona u CH / Protiv Thompsona u CH2 / Zabrana je rezultat protuhrvatskog djelovanja), ali ne smijemo zaboraviti onu najotrovniju i najuporniju, onu koja je prva počela ujedati i trovati hrvatsko društvo u Švicarskoj već početkom 1992. godine. Prvi koji je javno oklevetao Hrvate da su na koncertru Marka Perkovića Thompsona napravili veliku materijalnu štetu i još veću štetu, onu ugledu Hrvatske u Švicarskoj, bio je Tihomir Nuić! Molim da se ne zaboravi ta njegova velika „zasluga“, jer s njom je sve počelo.  

Dovoljno građanske hrabrosti javno odgovoriti na Nuićeve laži i klevete, imala je tada jedino Hrvatska kulturna zajednica. I danas opet, jedino Hrvatska kulturna zajednica ima dovoljno hrabrosti suprostaviti se ovoj neviđenoj nepravdi koju su Švicarci napravili Thompsonu i nama svima. Nije mi poznato, nisam čuo da je itko drugi pismeno protestirao i zatražio ukidanje zabrane osim Hrvatske kulturne zajednice. Veliko im hvala na tome hrabrom i pravednom potezu! Akcija prikupljanja protestnih pisama, ako i ne bude od pomoći, odaslati će značajnu poruku – gospodo, malo nas je, ali ne dozvoljavamo da nas se tereti za nešto što nismo uradili.

Iz Društvenih obavijesti broj 93/94 izvadio sam neke dijelove iz poduljeg članka o Nuiću, prije svega one koji se odnose na laži o neredu na Thompsonovom koncertu u sječnju 2003. godine.

Zahvaljujem na objavi i prijateljski pozdravljam,
Marko M.

(P.S. Molim da ne objavljujete moje prezime kako ne bih imao neprilika.)


Samo jal i zloba
HRVATSKI "HÄMLING" IZ ŠVICARSKE
Piše Osvin Gaupp

Naslov ovog članka, moram priznati, nije sasvim originalan. Smisaono sam ga preuzeo od dr. Hans Küng-a, poznatog švicarskog teologa, pisca teološkoetičkih rasprava i emeritiranog profesora katoličko-teološkog fakulteta u Tübingen-u, Njemačka. On se sa naslovom «Nichts als flotte Häme» oglasio u Weltwoche (Nr. 48.02) i replicirao na kritiku njegove autobiografije objavljenu u istom tjedniku. Küng je u svom članku iskovao dvije nove riječi iz osnovice Häme (skupni pojam za jal, zlobu i podmuklost), koji se još ne mogu naći u Duden-u («biblija» za njemački jezik i pravopis; tako nešto u Hrvatskoj nažalost nemamo, tako da se hrvatski jezik mijenja sa vladama). Te dvije kovanice su Hämismus i Hämling. Sa Hämismus Küng označuje vrstu novinarstva koja nema za cilj informirati nego difamirati i koja se u tu svrhu služi svim sredstvima, a člankopisca takove vrste štiva naziva Hämling. Obzirom na Küng-ovu poznatu etičnost ne vjerujem da je pri tome namjerno ciljao na dvosmislenost, jer Hämling u njemačkom označuje i uškopljenika. Hans Küng primjećuje da je Hämismus u današnjem novinarstvu raširena, ali premalo istražena pojava.

U hrvatskim medijima je ta bolest zauzela epidemijske razmjere, moglo bi se spekulirati zbog poslovično hrvatskog jala, koji osigurava dovoljnu čitalačku publiku klevetničkom piskaranju.

Primjećujemo, i to na vlastitoj koži, da su virusom Hämismus-a inficirani i švicarski Hrvati, a naročito jake simptome zaraze sa minimalnim mogućnostima ozdravljenja pokazuje izvjesni Tihomir Nuić. Njegovi zlobni osvrti na Hrvatsku kulturnu zajednicu, ali i druge njemu nepoćudne pojedince i udruge, na pr. Hrvatski Svjetski Kongres, mogu se prije svega opisati sa od H. Küng-a definiranim svojstvom Hämling-a, koju on naziva «dreckig» (gnusno), citat: "dreckig benimmt sich ein Hämling, der die ethischen Intentionen eines Autors zynisch und gehässig in den Dreck zieht und dessen Glaubwürdigkeit in der Öffentlichkeit mit allen Mitteln zu diskreditieren versucht". - (Gnusno se ponaša Hämling kada se na etičke namjere nekog autora cinično i zlobno nabacuje blatom i vjerodostojnost dotičnog u javnosti pokušava svim sredstvima diskreditirati).

U tekstovima Nuića osjeća se i jedna dodatna komponenta, ona mesićevska. Pri tome ne mislim na humorističke ispade našeg predsjednika, kojih u mnoštvu neumjesnih ima i uspjelih, nego na njegovu sklonost osvetništvu. Hans Küng razmatra mogućnost ignoriranja novinarskih proizvoda tako niskog nivoa, ali kod ponovnog napada ni takva moralna veličina kao što je Küng nije bila spremna prešutjeti. Njegovom britkom odgovoru dat je popriličan prostor u istim novinama u kojima je bio kritiziran. Mi, HKZ, smo nekoliko puta bili meta Nuića, ali u sredstvu objavljivanja koji on koristi, hrvatskom internet portalu croatia.ch, nismo dobili ni redka za naše viđenje stvari. Na naših par skromnih zahtjeva za ispravak, croatia.ch, kao i člankopisac Nuić, reagirali su shodno balkanskom običaju u ovakvim slučajevima, a to znači suverenom šutnjom. Uzimajući prof. Küng-a kao primjer, a i postavši pametniji nakon što smo pročitali Nuićev citat stare latinske poslovice: tko šuti, čini se da odobrava, odlučili smo, iako ne oduševljeni ovim načinom komuniciranja, ipak upoznati čitatelje Društvenih Obavijesti sa nekoliko primjera Nuićevih manipulacija, koje demonstriraju zašto smo ga svrstali u gornje opisanu kategoriju. Ograničili smo se na samo nekoliko primjera, jer kada bi replicirali na sve Nuićeve umotvorine, onda bi samo time ispunili jedan broj DO-i. Već smo jednom bili primorani upozoriti na sklonost T. Nuića neistini (DO br. 90, uvodnik), slijedi nekoliko daljnih primjera.  

Bilo je to u sječnju 2003. godine.

HÄMLING NA DJELU
Piše Dunja Gaupp

Marko Perković Thompson je već dulje vrijeme meta nekih hrvatskih dnevnika i tjednika, u kojima se liberalno-postkomunističkom toljagom udara ne samo po njemu osobno nego i po njegovim obožavateljima. Uz Thompsona, cilj napada su i druge osobe javnog života, koje su se, zabrinute zbog trenda ocrnjivanja svega što je hrvatsko, usudile stvari nazvati njihovim imenom, kao na pr. velečasni Sudac, Igor Zidić, obitelj Kostelić, da nabrojim samo neke.

O nastupu Thomsona u Buchsu,
T. Nuić u svom članku «Izložba o Vukovaru i Hrvati» između ostalog piše, citat: «Da cinizam bude veći, nakon skupa su ti ‘nacionalno’ svjesni Hrvati nanijeli objektu, u kojem su se zabavljali, poprilično veliku materijalnu štetu. O onoj drugoj šteti, nanesenoj hratskom ugledu u Švicarskoj, da se i ne govori.»

Nikakvih izgreda te večeri nije bilo! Nikakva materijalna šteta nije nanesena! Nikakva šteta nije nanesena hrvatskom ugledu u Švicarskoj! To može posvjedočiti nekoliko tisuća prisutni posjetitelja. Predstavnik organizatora priredbe, Vinko Sabljo, raščlanjuje sa više detalja u zasebnom članku (Hrvatski jalnici, str. 27) kritičarski osvrt T. Nuića na koncert Thomsona.

HRVATSKI JALNICI
Piše Vinko Sabljo

Pod podnaslovom «Hrvatski trgovci....», Tihomir Nuić piše, citat: «...kako obrazložiti da jedan politički skup s kompromitiranim Pašalićem, kako saznajemo iz novina, okupi 2000 Hrvata za jednu večer..... Pašalićev skup je uveličala i jedna dama, supruga haaškog optuženika, čijeg je supruga upravo on prije nekoliko godina sa smiješkom ispratio u Den Haag. Trgovina nacionalnim osjećajima ne poznaje čak ni onaj minimum samopoštovanja. Da cinizam bude veći, nakon skupa su ti 'nacionalno' svjesni Hrvati nanijeli objektu, u kojem su se zabavljali, poprilično veliku materijalnu štetu. O onoj drugoj šteti, nanesenoj hrvatskom ugledu u Švicarskoj, da se i ne govori.»

Priredba, o kojoj na tako neprijateljski način ovaj čovjek piše, nije bila nikakav politički skup, nego «14. Hrvatska večer» Hrvatske zajednice Buchs-Werdenberg, održana 25.01.03. u Buchs-u, na kojoj je nastupio Marko Perković Thompson.

Posebni gosti večeri bili su dr. Ivić Pašalić – predsjednik Hrvatskog bloka, dr. Dragan Čović – član predsjedništva BiH, Bariša Čolak – predsjednik HDZ-a BiH, Rade Bošnjak – glavni tajnik HDZ-a BiH i Venera Kordić – supruga Haškog uznika Darija Kordića.

Ako bi svaka priredba, koju nazoči neki političar, imala po Nuiću karakter političkog skupa, onda bi i papin posjet Hrvatskoj, kao i Dubrovačke ljetne igre, mogli prozvati političkim skupovima.
U pozivnicama su bili najavljeni kako Thompson, tako i posebni gosti večeri. Ljudi su znali zašto su došli i prava je šteta da Buchs i okolica nemaju veće dvorane, jer i ta bi bila puna.

Nevjerovatno s koliko mržnje o koncertu u Buchsu piše osoba koja niti jednoj «Hrvatskoj večeri» nije nazočila (a bilo ih je 14!) i kojoj dugogodišnje okupljanje Hrvata u Buchsu očito smeta. Ili mu jataci podvaljuju, ili zajedno rade ono što su naučili i najbolje znaju.
Nereda nije nikakvog bilo, nered je samo u glavama onih koji su sposobni izmisliti neistine i koji misle da za sve treba njihova dozvola i pamet (po koju, na njihovu žalost, nitko ne dolazi).

Od prihoda te večeri uplaćeno je 10'000.- CHF obiteljima haških uznika, a dodijeljena je i jedna stipendija. Kćer Marija Čerkeza, koja studira u Splitu, dobivat će mjesečno 100.-Eura.
Bude li Nuić ikada organizirao svoju večer, želimo mu jednako velike «materijalne i druge štete». Preduvjet za to su naravno «nacionalno svjesni Hrvati», sa kojim se on po svemu sudeći ne druži.

25.11.2009.