Bolje je mudro šutjeti, nego glupo govoriti ...

... narodna je poslovica koju od svega srca preporučujem predsjetniku Mesiću. Već smo se navikli na njegove jezične eskapade, stoga na njih više i ne reagiramo. A trebali bi! Ovu zadnju o mjerama štednje na pokopu naših branitelja, naprosto ne mogu prešutjeti. Previše je amoralna, mizerna, uvredljiva i bolna, ne samo za obitelji umrlih. Pobjednička hrvatska vojska, branitelji i invalidi domovinskog rata, predsjendiku su veliki teret. Sada su to postali čak i mrtvi branitelji!

Štedjeti je potrebno, o tome ne treba gubiti riječi. Pitanje je samo gdje, na čemu ili na kome? Predsjednik bi, prije svega, trebao početi od sebe i svoga ureda, ako zbog ničega drugoga, onda barem zato da pokaže dobru volju i posluži primjerom. Jesu li uistinu svi ti ljudi na listi njegovih suradnika nužno potrebni? Jesu li sva njegova brojna putovanja stvarno potrebna? Ima li hrvatski narod i država nekakve koristi od njih? Treba li država financirati sve te nevladine udruge, počem od Gonga i Hrvatskog helsinškog odbora pa do kojekakvih udruga nacionalnih manjina? Mora li se novcima poreznih obveznika sufinancirati knjige autora kojima je jedini cilj diskvalificirati našu državu i narod?

Potencijalni izvor uštede sigurno su i hrvatska diplomatska predstavništva po svijetu, čiji se posao svodi uglavnom na izdavanje i produljivanje putovnica, organiziranje domjenaka i obilazak priredaba mnogobrojnih hrvatskih udruga. Kada treba obraniti hrvatske interese, onda to – kažu - nije njihov posao, nego nas koji živimo u inozemstvu, nas privatnih lica i udruga. Pa ako je to uistinu tako, što će nam onda diplomacija? Putovnicu produljiti možemo i u Hrvatskoj (puno jeftinije), a priredbe neće biti manje uspješne bez njihovog prisustva. Hrvati u svijetu rado će prihvatiti smanjenje broja diplomatskih predstavništva i personala u njima, ako tako ušteđen novac bude dodjeljen našim braniteljima.

Predsjednik se rado „kupa“ u mnoštvu ljudi gdje može „ispucati“ svoje viceve i uživati u smijehu prisutnih. Tada je valjda sam sebi jako veliki i važan. Predlažem predsjedniku da nešto svoga dragocjenoga vremena investira na obilazak i druženje s hrvatskim braniteljima i njihovim obiteljima? Sigurna sam da tada ne bi imao razloga za viceve i zabavu. Previše je tužna stvarnost u kojoj žive ti ljudi. Previše problema s kojima se susreću i koje ne znaju kako riješiti. O tome jasno govore mnoga samoubijstva naših branitelja. Kada bi predsjednik pomogao u rješenju njihovih problema i olakšao im život, bilo bi manje sprovoda, a time i manje troškova koji mu danas zadaju glavobolju!
Družeći se s našim braniteljima, predsjednik bi dobio i nešto na dar. Otvorala bi mu se vrata za koja on očito i ne zna da postoje. Čineći dobro potrebitima i njegov bi život postao kvalitetniji, već samim time što bi shvatio kako je malo potrebno za za lijep život.

Dok sam sastavljala ovaj tekst, stigla mi je elektronska poruka koja kao da je poslana s namjerom da je ovdje objavim i preporučim predsjedniku. Evo kako glasi:

MOLITVA PRIJE UMNOG RADA
Koju je sv. Toma Akvinski često molio prije nego bi diktirao, pisao ili propovijedao

Neizrecivi Stvoritelju, koji si iz riznice svoje mudrosti odredio tri hijerarhije anđela i postavio ih na nebu u čudesnom redu, koji si predivno rasporedio dijelove svemira, Ti, kažem, koji se zoveš istinsko vrelo svjetla i mudrosti i uzvišeni izvor, udostoji se uputiti zraku svoje jasnosti u tamu moga uma, uklanjajući od mene dvostruki mrak u kojem sam rođen, mrak grijeha i neznanja. Ti koji jezik nejačadi činiš rječitim, pouči moj jezik i položi na moja usta milost Tvoga blagoslova. Daj mi oštroumnost u shvaćanju, trajnost u pamćenju, vještinu i lakoću u učenju, temeljitost u tumačenju i obilnu milost govora. Pripravi početak, upravljaj napretkom i upotpuni završetak. Ti koji si pravi Bog i čovjek, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen

Dunja Gaupp, Švicarska