Ante Gotovina  

 Hrvati AMAC | Hrvati AMAC forum | Povucite optužnice | Kardinal Vinko Puljić | Klevetnici i farizeji |
Odvjetnički novinari |  Tito krvnik |  Hrvatski Hämling    

 

      HOUŠ forum

 

    

 

Iako je ovaj članak gospođa Dunja Gaupp napisala prije više od 9 godina, a objavljen je bio samo u Društvenim obavijestima Hrvatske kulturne zajednice, do danas toliko uzbuđuje i izluđuje g. Tihomira Nujića da ga on citira u gotovo svim svojim napisima po internetu, dakako u negativnom kontekstu. To može značiti samo jedno: gospodin se prepoznao! Odlučili smo stoga objaviti taj zanimljivi uradak kako bi svi oni koji se pitaju odakle T. Nuiću tolika negativna energija, konačno dobili odgovor na svoje pitanje. (HOUŠ/22.08.2009.)

Biti identičan sa samim sobom

Biti identičan, znači isto što i biti isti. Tko je isti sa samim sobom? Doslovno shvaćeno svatko, tko ne vodi dvostruki život. Ali pod pojmom «identitet» podrazumijeva se još i nešto drugo, naime ravnoteža između tijela, duše i duha, harmonija osjećaja i mišljenja. Identitet je nepokolebljiva samosvijest zrelog čovjeka, koji je sam sa sobom načisto.

Toliko ljudi ima koji nisu sami sa sobom načisto, koji nikada nisu uistinu oni sami. Njima nedostaje duševno središte, jedno karakterno težište. Ljudi koji to nemaju, stalno su u potrazi za svojim identitetom. A to su očito mnogi ljudi, jer kako si inače objasniti priliv mase ljudi u apsurdne sekte u Americi. U Hrvatskoj su to trenutno stotinjak političkih stranaka, a među Hrvatima u Švicarskoj nebrojene udruge.

Tko otvorenih očiju ide kroz život, stalno se susreće sa ljudima koji imaju probleme identiteta. Znakovi pokazatelji za to su neuravnoteženost, nespokojstvo, nezadovoljstvo sa okolinom i samim sobom.
Načelno se može imati razumijevanje za to. Jer kada ne bi imali snove, kada ne bi imali želju za promjenama i poboljšanjem naših životnih prilika, onda bi to bila rezignacija. Ali, ne smijemo biti sanjari, koji će svoj životni vijek provesti u trci za iluzijama. Moramo biti razumni, to znači ekonomski upravljati našom životnom energijom, moramo težiti realističnim ciljevima. To istovremeno znači da uvijek moramo biti spremni na kompromise. Slikovito rečeno, ne moramo obavezno tražiti novi stan, možemo i naš stari novo namjestiti.

Kako možemo postati sami sa sobom identični? Prvi korak predstavlja nesumnjivo da sami sebe akceptiramo. Identitetu pripada i spoznaja što je moguće i primjerno. Uvijek iznova primjećujem kolikim ljudima upravo to nedostaje. Previše ljudi pokušava uzporno činiti ono, što stvarno ne mogu (neznaju) ili ne bi trbali. Zašto grabiti za zvijezdama? Njihova frustracija zagorčava žiovot ne samo njima samima, nego i njihovoj okolini.

Postoji još jedna važna strana identiteta: moral i poštenje. U našem vremenu, u kojem su mnoge stare vrijednosti izgubile na važnosti, gube se granice i pojmovi o tome što se pristoji, a što ne.

Pod krilaticom «sloboda tiska» izgovorene su mnoge laži, oklevetani ljudi, iskrivljeno prikazani mnogi događaji. Kada bi si uzeli vremena «pročačkati» po životu upravo tih izvjestitelja «senzacionalista» shvatili bi zašto oni to rade. U njihovoj vlastitoj kući (stvarnoj i duhovnoj), nered je toliki da im je jednostavnije mesti pred tuđim vratima. Pa ako je to još i dobro plaćeno (novcem i/ili funkcijama), onda se dvostruko isplatilo!

I što da zaključno poručimo onima koji su se prepoznali u ovom opisu? Najteža kletva moje stare majke upućena Srbima na početku rata u Hrvatskoj – «dabogda se sami sobom pozabavili» - bila bi možda ipak preteška, kada znamo kakvim je plodom urodila. Zato im preporužujem molitvu nepoznatog autora:
«Bože daj mi smirenost u prihvaćanju stvari koje ne mogu promijeniti, daj mi hrabrosti da promijenim stvari koje mogu promijeniti i mudrosti da razlučim jedno od drugoga».
 

piše Dunja Gaupp, Društvene obavijesti br. 88, travanj 2000.