Uvodnik | Biografija | Requiem za predsjednika  | Siromašni predsjednik |  Ante Gotovina | Bruno Bušić | Zvonko Bušić 

 Hrvati Amac | Hrvati AMAC forum | Hrvati u BiH | Istina o Hrvatskoj | Povjesna istina | Ashdown i salveta |  Tito krvnik    
 

     Miroslav Međimorec

 

    

 

Prof. Zdravko Tomac po drugi puta u gostima kod HKZ

Hrvatska kulturna zajednica u Švicarskoj poziva na predstavljanje najnovijih knjiga prof. Zdravka Tomca. Nakon uvodne riječi organizagora, knjige "Moj obračun s KGB-om" i "Tuđmanizam i mesićizam" predstaviti će autor osobno.

Subota,   17.11.2007., 19,00 sati, Hotel Linde, Baden, Mellingerstr. 22
Nedjelja, 18.11.2007., ca. 12.30 sati (misa u 11.30 h), crkva Sv. Vendelina, Bahnhofstr. 44, Dulliken,

Najnovija knjiga prof. dr. Zdravka Tomac "Tuđmanizam i mesićizam" predstavljena je 29. listopada 2007. u dvorani hotela Sheraton u Zagrebu pred više od tisuću posjetitelja. „Ako se ne osvijestimo na vrijeme - prijeti nam rat križa i crvene zvijezde“, rekao je prof. dr. Zdravko Tomac. Ova je knjiga, kao i njena predhodnica „Predsjednik protiv predsjednika“, od hrvatskih medija potpuno prešućena, a među posjetiteljima se nije mogao vidjeti niti jedan predstavnik parlamentarnih stranaka. Crvena zvijezda već ratuje, u ovom slučaju - medijskom ignoracijom.

U Hrvatskoj su na djelu dvije suprostavljene politike, koje prof. Tomac naziva tuđmanizam i mesićizam. "Tuđmanizam kao politička doktrina, kao državništvo, kao povijesna znanstvena teorija, dao je i odgovore na probleme budućnosti. Dr. Franjo Tuđman prije više od deset godina upozorio je na opasnosti s kojima se Hrvatska danas susreće i s kojima će se još i više susretati u budućnosti" (str. 40), poradi čega je "Franjo Tuđman inzistirao da se u hrvatskom Ustavu zabrani obnova balkanskih integracija kao velike opasnosti za samostalnost i suverenost hrvatskog naroda" (str. 41). Tomac dokazuje kako se "pokušava promijeniti prošlost da bi se nametnula budućnost protiv interesa hrvatskog naroda" (str. 38) što Haški sud uspješno radi i zato traju "snažni pritisci kojima je cilj krivotvorenje novije hrvatske povijesti, kriminalizacija Domovinskog rata i s pomoću krivotvorina nametanja povijesne inverzije kojom bi se Hrvati od žrtve velikosrpske agresije pretvorili u krivce i agresora, hrvatsko državno i vojno vodstvo u zločinačku organizaciju, a oslobodilačke akcije hrvatske vojske u zločinačke pothvate" (str. 43).

Karakteristike Stjepana Mesića, dr. Tomac ovako opisuje "Stjepan Mesić, kao čovjek s velikim političkim iskustvom i izvrsnim političkim instinktom, znao je prepoznati trendove koji dolaze. Pozorno je slušao što mu govore strani veleposlanici, posebno britanski, francuski i američki. Shvatio je da su oni krenuli, bez zadrške, na rušenje Tuđmanova HDZ-a i da traže nove političke snage i nove političare, ali i nasljednika dr. Franje Tuđmana, koji po svojim bitnim kriterijima mora biti 'antituđman'..." (str. 53). Međunarodni su čimbenici tražili "novoga vođu koji je spreman bespogovorno provoditi interese međunarodne zajednice i velikih sila" (str. 53). Našli su ga u osobi Stipe Mesića, čija politička doktrina za cilj ima jedino razgradnju nacionalnih vrijednota. Mesićizam je dakle projekt međunarodnih čimbenika koji ima za cilj dekonstrukciju nacionalnih država instaliranjem i korištenjem domaćih izdajica, kvislinga t.j. poslušnika, zagovornika i realizatora stranih interesa.

Tomac navodi pet načela mesićizma: a) osobno kršenje Ustava, b) primjena dvostrukih kriterija ponašanja, c) svjesno laganje i prikazivanje laži kao istine, d) prikrivanje osobnih mana i nedostataka dosjetkama i vicevima, e) korištenje dopuštenih i nedopuštenih moralnih i nemoralnih sredstava radi ostvarivanja političke karijere i svojih interesa (str. 267) i kaže da predsjednik države koji se ponaša po tim načelima niti u jednoj demokratskoj zemlji ne bi mogao opstati na vlasti. U Hrvatskoj je to moguće, jer i vlast i i oporba, a i domaći mediji, poslušno slijede upute istih mentora.

Iako je prof. Tomac zabrinut za budućnost Hrvatske siguran je da će tuđmanizam pobijediti, a mesićizam izgubiti.
Hrvatska država je stvarnost koju nitko ne može negirati, a njen je nastanak čvrsto vezan uz ime predsjednika Tuđmana kojeg će povijest i hrvatski narod pamtiti i onda kada od mesićizma ne bude ni traga ni glasa.

 

 

 

 

 

 


 

                    

    

 
MOJ OBRAČUN S KGB-om
Tomac protiv Tomca

„Ova moja knjiga jest i moj obračun ne samo s komuni-zmom, globalizmom i bezboš-tvom nego i moj obračun sa samim sobom i vlastitim za-bludama i priznavanje moje krivnje, mojega grijeha, jer sam bio dio sustava koji je tlačio, proganjao pa i ubijao nevine ljude. Zato ova knjiga nije samo moj obračun s ko-munizmom, globalizmom i bez-boštvom (ateizmom) na na-čelnoj, teorijskoj razini. Riječ je o obračunu na osobnoj razini kroz opisivanje vlastitih zabluda i promašaja. Iako mislim da sam odabrao dobar naslov knjizi - Moj obračun s KGB-om - u kojemu riječ KGB, prema početnim slovima, ima značenje triju zala K(omuni-zam), G(lobalizam) i B(ezboš-tvo), vjerujem da bi jednako dobar bio i naslov "Tomac protiv Tomca" – bile su riječi dr. Tomca na predstavljanju knjige 22. ožujka 07. u hotelu Shereton u Zagrebu.

Na početku knjige on piše ka-ko je “svjestan da će njegovu preobrazbu mnogi dočekati na nož” (str. 11), jer se želi obračunati s tri opasne dog-me: komunizam, globalizam i bezboštvo. Marksizam naziva “ideologijom zlobe i prijevare” jer je “diktaturom i terorom htio stvarati buduće savršeno društvo” (str. 124). Zabrinja-va ga ne samo to što se za-boravljaju komunistički zločini (85 milijuna žrtava komunis-tičke ideologije), nego se čak amnestiraju izjavama kako svi ti “ubijeni ljudi ne mogu uma-njiti veličinu i sjaj komunistič-kog ideala“ (str. 128).

Smatrao je svojom moralnom obavezom napisati ovu knjigu, kako danas, kada se ponovno nudi titoizam kao rješenje, neki mladi ljudi ne bi krenuli za krivom zvijezdom vodiljom, za kojom je i on u mladosti kre-nuo. Ovom knjigom prof. To-mac dokazuje da je komuni-zam “najveći zločinački su-stav u povijesti“. Kao aktivni sudionik povijesnih događaja tvrdi i argumentima dokazuje, da je Hrvatska ponovno na udaru. Pred mogućom novom prijevarom, uz zaštitu “novih tajnih vladara svijeta“, on ukazuje na to da je “hrvat-skome društvu sada prijeko potrebna detitoizacija, a ne detuđmanizacija“. I zaključuje kako je krajnji trenutak reći - dosta. Dosta “lažnoj demo-kraciji i tajnim vladarima svije-ta“ (str. 208); dosta najvećim svjetskim zlima komunizma, globalizma i bezboštva koji uz pomoć “domaćih sluga raza-raju Hrvatsku“ (str. 211); dosta podaništva i bezpogo-vornog savijanja vrata pred ultimatumima Bruxellesa, Washingtona, Pariza i Londona.