|
Udbaške
metode
Tihomira
Nuića (1)
Nakon
što je
opstanak
hrvatske
države
postao
neupitnim,
Tihomir Nuić
je počeo
hrvatovati
po Hrvatskoj
kulturnoj
zajednici. U
deset godina
takvoga
hrvatovanja
rastjerao je
tisuću
članova.
Frustriran
što mu nije
uspjelo
kontrolirati
udrugu, sve
je snage
koncentrirao
na njeno
uništenje.
Svojim po
stilu
kumrovačkim,
po formi
politbirovskim,
po sadržaju
jugoslavenskim,
a po
vulgarnom i
klevetničkom
jeziku
udbaškim
metodama on
i dalje radi
posao kojeg
najbolje
zna. Napada
Hrvate i
širi
neistine o
ljudima koji
su mu
najviše
stajali na
putu.
Njegovo
djelovanje u
Švicarskoj
možda
gospođi
Gaupp i nije
poznato, ali
ne zato što
nije
pripadala
ovdašnjoj
hrvatskoj
zajednici,
nego zato
što je
samozatajno
radila za
dobro
Hrvatske, a
nije poput
Nuića pisala
protiv nje i
njene
vlasti. No,
meni je zato
dobro
poznato
razorno
djelovanje
Tihomira
Nuića u
Švicarskoj,
i u crkvi i
izvan nje!
Udbaške
metode svima
su nam dobro
poznate, a
iskusili su
ih mnogi
naivni
Hrvati.
Udbaši bi se
ubacili u
naše redove,
zapisivali
bi što tko
kaže i radi,
da bi ga
onda
otkucali
centrali, a
dalje bi se
situacija
razvijala
već prema
procjeni
koliko je
dotična
osoba opasna
za
„samoupravnu
socijalističku“
Jugu. Na
isti način
se i Tihomir
Nuić pojavio
u Hrvatskoj
kulturnoj
zajednici,
kako sam
kaže 1982.
godine. Do
kraja 1988.
nitko za
njega nije
znao, bio je
jedan od
mnogih
anonimnih
članova
društva.
Udbašima i
doušnicima
bilo je,
prije nego
nama
drugima,
jasno da je
nastanak
hrvatske
države samo
pitanje
vremena, pa
su
aktivirani
svi žbiri
među
iseljenicima.
Tako i
Tihomir Nuić
istupa iz
anonimnosti
i šalje svoj
prvi, tada
još
bezazleni,
prilog za
Društvene
obavijesti,
pa onda još
jedan. Potom
piše vodstvu
udruge
hvaleći
sadržaj
lista, uz
dodatnu
„dobronamjernu“
kritiku za
nehrvatske
riječi,
velikodušno
nudeći svoju
pomoć i
suradnju,
ali odbija
se
kandidirati
na
predstojećem
17. Saboru
HKZ 1989.
godine. U
Uredništvo
DO bili su
tada
izabrani Ivo
Bićanić,
Vlado Boban,
Mate
Ivanišević,
Goran Grlić
i Višnja
Ptiček. Ali
gle čuda,
nakon
mjesec-dva
Nuić potiho
ulazi u
Uredništvo.
Čovjek bi
mogao
pomisliti da
mu je bilo
rizično
nastupiti na
Saboru pred
više ljudi,
jer mogao bi
tu biti i
netko tko bi
ga mogao
raskrinkati.
Potiho je
ušao, da bi
onda sve
jasnije i
glasnije
kritizirao
hrvatsku
vlast.
Postao nam
je sumnjiv
kada je
napisao
uvodnik
broja 51 sa
naslovom
„Igranje
demokracijom“.
Za bolje
razumijevanje
moram
naglasiti da
je to bilo u
lipnju 1990.
godine,
dakle bio je
rat u našoj
zemlji. Tek
smo stvarali
državu, a
Nuić to
naziva
„igranjem
demokracije“.
Cijeli
članak je
jedno
vulgarno,
politbirovsko
izrugivanje
hrvatskog
političkog
vodstva. Od
tada sam
pažljivo
čitao sve
što je
dolazilo od
Nuića.
Promatrao
sam i
njegove
rafinirane
nastupe u
javnosti, te
s koliko
perfidnosti
ljudima
prodaje rog
za svijeću.
Njegova je
mržnja prema
hrvatskoj
vlasti rasla
iz dana u
dan i bivala
sve očitija.
Članovi su
poćeli
reagirati.
Jedni su se
pismeno i
usmeno
žalili,
drugi su
ogorčeni i
razočarani
da njihova
Hrvatska
kulturna
zajednica u
svome
glasilu
objavljuje
takve
bljuvotine,
jednostavno
prestali
plaćati
članarinu.
Nastavak
slijedi!
Demokrit
Društvene
obavijesti
51, Uvodnik
|
Društvene
obavijesti
broj 51,
lipanj
1990.,
napisao
Tihomir
Nuić
IGRANJE
DEMOKRACIJOM
Ovo je
prvi
broj
"Društvenih
obavijesti"
koji se.
Pojavijuje
paralelno
s
višestranačjem
u
domovini.
DO se,
doduše,
od prvog
broja
tiskaju
u
slobodarskoj
i
demokratskoj
Švicarskoj,
ali je
njihova
sloboda
uvijek
bila
uvjetovana
stanjem
slobode
u
domovini.
Ako su
DO i
zabilježile
nešto
što je
nadmašivalo
duhovno
sivilo
domovine,
tumačilo
se to
već
građanskom
hrabrošću.
Htjeli
mi to
priznati
ili ne:
mi smo
silno
uvjetovani
domovinom
i njenim
stanjem
dokle
god
djelujemo
kao
organizacija,
kao
kolektiv.
Pojedinac
može
uvijek
više
riskirati!
Hrvatska
je u
ovom
trenutku
zahvačena
sindromom
dramatiziranja.
Dramatiziraju
se
jednakim
intezitetom
događaji
i snovi,
postoječe
i
izmišljeno.
Hrvatska
se
pretvara
u
imaginarnu
lomaču
za
spaljivanje
fikcija.
Od nje
se
konstruira
apstraktni
topos za
strahovite
pojave.
Ona je
naprosto
žrtva
"duha
apstrakcije",
instrumentalizirani
kaos
strahovanja:
traže se
nedefinirana
prava,
neimenovana
jamstva,
nekonkretizirane
sIoboštine
.....sve
pusta
apstrakcija.
Jedino
su
prijetnje
i
provokacije
konkretne.
Čisto
sumnjamo
da je
ovo
dramatiziranje
samo
zbog
dosade
pojedinaca!
HKZ-a se
stavija
ponovno
na
stajalište
da
slobodu
ne može
ništa
nadomjestiti,
a da je
demokracija
najbolji
i
najprihvatljiviji
način
ostvarivanja
građanskih
sloboda.
Stoga je
ovaj
broj DO
više
"politiziran",
ali ne
zbog
ljubavi
prema
politici,
već iz
Ijubavi
prema
demokraciji.
Previše
nam je
važna da
bi smo
ovo
poigravanje
s njom
trpjeli!
Želeći
našoj
demokraciji
uspjeh,
preporučujemo
svima s
lucidnim
Nietzscheom:
"Tko
želi
naučiti
letjeti,
mora
najprije
naučiti
držati
se
uspravno,
hodati,
skakati,
trčati,
verati
se,
plesati;
ne
poleti
se od
prve."!
Sretan
put i
ugodne
Ijetnje
odmore
želi Vam
Vaše
UREDNIŠTVO
Ljub,
si,
rode,
jezik
iznad
svega!
U njem
živi,
umri za
njega! |
|