Eh što im se povampire lica kad se vije naša šahovnica, sveta zastava

Stihovi su to Thompsonove pjesme „Neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira“. U petak, 30. svibnja na Trgu Bana Josipa Jelačića u Zagrebu viorile su se naše zastave da ih je bilo milina vidjeti. Stoga me ne iznenađuje da neprijatelji Thompsona, odnosno slobodne i samostalne Hrvatske, nisu mogli sakriti svoja povampirena lica. Njihova piskaranja o „60 tisuća posjetitelja, antigrađanskoj dekadenciji, kakofoniji provincijalnih zvukova, Thompsonovom ustaškom happeningu“ i slično, izraz su njihovog straha od naroda koji nikako ne želi postati sluganski kao što su oni sami. Naroda koji se ne želi odreći svojih branitelja, generala i prvog Predsjednika.

„Kome su potrebne te učestale službene organizacije Thompsonovih nastupa na urbanim prostorima, za koje se predvidivo zna da će izazvati židovske i ine prosvjede i prikazati Hrvatsku kao fašistički psihološki azil?“ pita jedan „zabrinuti“ novinar i zaključuje: „Netko tu nastupa s teškim subverzivnim namjerama prema građanskim tradicionalistima i Europi namjerno baca rukavicu u lice“.

Tragikomično je koliko se neki navodno brinu što će o nama misliti Židovi, Srbi i Europa, dok istovremeno namjerno šire laži o hrvatskom narodu, Domovinskom ratu, Thompsonovim nastupima i njegovim pjesmama. Iako je Europa osudila komunizam kao zločinački, njih ni najmanje ne smeta kada se u Kumrovcu okupe „antifašisti“ u odorama režima u kojem su ljudi preko noči masovno nestajali, a kosti im se tek zadnjih godina otkrivaju po bezbrojnim masovnim grobnicama diljem Slovenije (one po Hrvatskoj još nisu došle na red biti otkrivene!). Nisu li takvi skupovi recidiv komunističkog happeninga? To što kazališni trg još uvijek nosi ime jednog od največih zločinaca, što se sudi onima koji su obranili Hrvatsku za navodne zločine u Domovinskom ratu, samo to se s punim pravom može nazvati subverzijom prema Hrvatskoj i bacanje rukavice u lice svakog Hrvata.

U petak, 30. svibnja ove godine bila sam ponosna na moj Zagreb i na sve koji su se odazvali pozivu Zbora braniteljskih udruga iz Domovinskog rata (njih 29) da zajedno proslave Dan branitelja grada Zagreba. Imala sam čast biti gost Organizatora i s njima provesti čitavu večer. Već u 20 sati Trg je bio prepun ljudi, tako da sam se jedva probila do mjesta rezerviranog za organizatore i njihove goste među kojima je bila i majka Kata, koja je, iako teško bolesna, ostala sve do kraja koncerta. Nisam vidjela ustaških znakova, niti čula provokacije na adresu Srba i Židova. Naprotiv, vidjela sam samo sretna i ozarena lica mladih i starih ljudi, koji su strpljivo čekali prestanak kiše i početak koncerta. A tih je bilo, prema mjerodavnim policijskim izvješćima, ne 60 nego 120 tisuća, a možda i više, jer su sve prilazne ulice bile jednako gusto popunjene kao i sam Trg.

Koncert je počeo pjesmom „Početak“ (a ne „Čavoglave“ kako su pisali navodno dobro informirani novinari), a onda je slijedila pjesma „Prijatelji“ u čast svim braniteljima. „Pozdravljam hrvatske branitelje, invalide i obitelji poginulih, časnike i dočasnike. Posebno pozdravljam svećenike i časne sestre. Pozdravljam generala Mirka Norca. Molimo Boga za njega, jer on proživljava teške trenutke“, rekao je Thompson, te pozvao sve prisutne da se prisjete i daju počast prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu.

Kao pratnja pjesmi „Dolazak Hrvata“, na pozornicu su došli kršni momci iz povijesne postrojbe Turopoljski banderij u prelijepim odorama. U rukama djece hrvatskih branitelja, obučene u majice Zbora braniteljskih udruga, zavijorile su se hrvatske zastave, a djeca su pjevala refren iz pjesme „Neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira“. Ćlanovi KUD-a Turopolje otplesali su kolo iz „Ere s onoga svijeta“ u pjesmi „Geni kameni“. Publika je pjevala zajedno s Thompsonom svaku njegovu pjesmu, istovremeno mašući zastavama. U jednom je trenutku Thompson upitao: „Jesu li ovo nacisti ili domoljubi?“ Odgovor je bio gromoglasni pljesak! Thompson se zahvalio i gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću, koji nije popustio pritiscima i zahtjevima da zabrani koncert, već je poručio organizatorima: "Dečki, svom dušom i tijelom sam uz vas!".

Cijela je večer bila uistinu odlično organizirana, nije bilo nikakvih incidenata. Ljudi su bili oduševljeni, pa su po završetku koncerta odlazili zadovoljnih lica i prepuni lijepih dojmova. Bio je to spektakl koji će se još dugo pamtiti!

Thompsonov koncert bio je završnica vrlo uspješnog tjedna obilježavanja Dana branitelja koji je trajao od 25. do 30. svibnja. Održane su tribine i okrugli stol o ulozi građana Zagreba u Domovinskom ratu i problemima branitelja s PTSP-om, športska natjecanja za invalide u različitim disciplinama, cjelodnevno druženje branitelja s građanima Zagreba. U velikom šatoru na Trgu bana Josipa Jelačića bila je postavljena prodajna izložba knjiga, fotografija, video i dokumentarnih filmova, te zastava ratnih postrojbi i znakovlja. Kod Zida boli na Mirogoju položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Održane su svečana akademija „Zajedno istinom protiv zaborava“, prijam kod gradonačelnika Milana Bandića svih zapovjednika zagrebačkih ratnih postrojba i predstavnika braniteljskih udruga, misa zadušnica za sve poginule branitelje i koncert Zagrebačke filharmonije pod ravnanjem maestra Vjekoslava Šuteja.

Predsjednik Zbora BUDRGZ, Ratko Dragović – Klek, zahvalio se svima koji su pridonijeli uspijehu ove manifestacije, a završio riječima: „Sa glavnog trga svih Hrvata – sa Trga bana Josipa Jelačića odaslana je poruka ljubavi i dobra. Dobro je jače od zla, dobro će pobijediti!“

Nakon što sam tih dana vidjela i osjetila da je naboj ljubavi za Domovinu u srcu hrvatskog čovjeka sveprisutan i ništa manji nego prije 17 godina, vjerujem u pobjedu dobra nad zlim, usprkos svih budaja, zurofa, pupovaca, mesića i njima sličnima.

Za HOUŠ, Dunja Gaupp, Baden, Švicarska