Pismo generalu Mirku Norcu i Marku Perkoviću Thompsonu:

Svi zajedno suprotstavimo se ovom neviđenom valu antihrvatstva!

Jedna od najznačajnijih ljudskih obaveza i prava je borba protiv antisemitizma. Prije svega protiv predrasuda protiv Židova kao grupe, vjerskih, rasnih ili etničkih. Antisemitizam se iskazuje na razne načine, od osobne mržnje ili diskriminacije protiv pojedinih Židova do nasilnih napada mase ili čak državne policije ili vojske protiv cijele Židovske zajednice.

Ono obvezuje i na borbu protiv predrasuda prema ma kojoj drugoj vjeri, narodu ili rasi.
Zbog toga želim istaknuti da je antihrvatsktvo predrasuda protiv Hrvata i kao naroda, vjerski i politički. Ako danas na internetu potražite pojam antihrvatstvo, naći čete 948 navoda.
Sagledavanje i stvarna ocjena antihrvatstva jedna je od značajnih obveza javnih intelektualaca u današnjoj Hrvatskoj. Ovo je važno za dobrobit i dostojanstvo samih Hrvata, ali i drugih naroda i vjera u Hrvatskoj.Obveza je braniti Hrvatsku upravo istinom jer je istina jedina prava borba protiv antihrvatstva.

Do danas odgovorne institucije u Hrvatskoj, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Matica hrvatska, Sveučilišta i fakulteti, stručna društva i društva za ljudska prava, Hrvatska televijija i vodeći mediji pa čak ni državna tijela, Saborski odbor za ljudska prava, nisu ozbiljno razmatrali ovo važno pitanje.

Kako se iskazuje antirvatstvo

Zbog toga, potaknut stalnim prisustvom ovakvih predrasuda, svjestan dugoročne štete koju one nanose hrvatskom narodu i budućem ugledu i uspjehu Hrvatske u svijetu i neposredne i direktne nepravde prema domoljubima, braniteljima, obrani i stvaranju Hrvatske, smatram da je obveza da se sa ovim predrasudama suoči i da im se suprostavi.

Antihrvatstvo se iskazuje:
- Razbijanjem unutarnjeg dostojanstva samih Hrvata, počevši od odbacivanja pripadanja do otvorene autogaresije na vlastiti narod;
- Širenjem i nametanjem laži, preuveličavanjem negativnih događaja, iskrivljavanjem smisla i istina o Hrvatima i Hrvatskoj;
- Iskazivanjem mržnje i/ili diskriminacije protiv pojedinih Hrvata ili cijeloga hrvatskoga naroda;
- Nasiljem mase, naoružanih grupa, državne policije i vojske protiv hrvatskih zajednica, zlostavljanjem, terorom, razaranjem kulturnih i vjerskih objekata, pljačkom, etničkim progonom i ubijanjem.

Osjećam i obvezu kao član radne skupine (zadužen za stradanje) koju je imenovao dr. Franjo Tužman, kao predsjednik Republike, na čelu sa g. Nikicom Valentićem, da prikaže i potakne iskazivanje istine o Hrvatskoj u 20. stoljeću. Kako ova skupina do sada nije opozvana, ističem očiglednu potrebu ovakvog rada.

Ovim putem ističem posebnu odgovornost povjesničara u HAZU i drugih akademskih ustanova diljem Hrvatske, da je značajna odgovornost i njihove struke za nastanak antihrvatskih predrasuda. Do danas nisam čuo nikakvo objašnjenje nositelja povijesnih disciplina zašto je došlo do ovih propusta. Od javnosti se očekuje da smatra i prihvati samorazumljivim nemogućnost iskazivanja istine o prošlom vremenu i da bez rasprave odobri akademsku aboliciju i bez šutnje o potužbama protiv Hrvatske.

Razmatranje slijedećih tema smatram nužnim za suočavanje i zaustavljanje antihrvatstva: istinito ustavno određenje stvaranja temelja današnje hrvatske države, granice Hrvatske prije i poslije II. Svjetskog rata, Nezavisna Država Hrvatska, Jasenovac, Bleiburn i križni put, Alojzije Stepinac, odnos prema vjeri i posebno Katoličkoj crkvi, Goli otok, Josip Broz Tito, Franjo Tuđman, obrana Hrvatske i Bosne i Hercegovine, suvremeni odnos sa susjednim narodima i Židovima i, konačno, odnos prema ratnim zločinma - međunarodno, u regiji i Hrvatskoj.

Svaki od ovih razloga ubuduće ću znatno duže obrazložiti kao izvore stvaranja antihrvatstva - korištenjem, tajenjem i iskrivljavanjem istine, neadekvatnim uključivanjem u edukaciju kako u školi tako i javnosti uopće, nedovoljnim ispravljanjem u svijetu stvorenih predrasuda, napadanjem i grubom cenzurom u medijima pojedinaca koji traže istinu.

Hvala Zagrepčanima što su izašli na trg

Ističem da se zauzimam za otvoreni pristup, slobodno iznošenje raznih stavova, uz toleranciju i međusobnu spremnost da otvoreno iznesemo i saslušamo različita stajališta i tako ostvarimo nužan korak u oslobođenju istine iz njene zatočenosti u bolnim i subjektivnim viđenjima i nasljeđu pojedinca i grupa. Neposredni povod za otvaranje ove teme jest odnos prema 30. svibnju, Danu branitelja grada Zagreba i s tim povezanim događajima.

Ujutro toga dana, sud u Zagrebu izrekao je još jednu, višegodišnju kaznu generalu Mirku Norcu. Ova je kazna duboko nepravedna; njezino izricanje nakon odnosa suda u Haagu prema vukovarskoj trojci, nakon presuda za Dubrovnik i zločine u Bosni i Hercegovini, nakon izbjegavanja suđenja za zločine prilikom agresije JNA na Hrvatsku i pokazivanja nedostatka i dostojanstva i pravde; izricanje presude Norcu na Dan branitelja izravno je vrijeđanje i provokacija. Ovakav odnos je poznat i zove se Bijeg od slobode.

Ovom prilikom želim zahvaliti hrvatskim liječnicima - braniteljima koji su odmah osudili ovu presudu i time pozvali cijelu intelektualnu zajednicu da im se prikljući. Želim zahvaliti i Zagrepčanima koji su se navečer na koncertu Marka Perkovića Thompsona okupili u ljubavi za Hrvatsku i želji da doprinesu njenoj budućnosti, a pri tom su ignorirali ove provokacije.

Gospodine Marko Perkoviću Thompsone, moja bol je duboka, prije svega zbog ubijenih i stradalih u obrani Hrvatske, optuženih, osuđenih i zatvorenih hrvatskih generala. Ne zato što sam protiv istine i odgovornosti za zločine, već upravo za to što sam za nju. Zbog kleveta protiv predsjednika dr. Franje Tuđmana i zbog cjelokupne agresije laži, zbog poticanja predrasuda antihrvatstva kojim se ugrožava hrvatsko dostojanstvo, budućnost i sloboda. Zahvalan sam vam što ste osjetili ovo za Hrvatsku biblijsko vrijeme. Gospodine Perkoviću, vas ne žalim nego vam ovim tekstom iskazujem poštovanje. Osobno me povrijedilo što vas se napada i zbog navodnoga antisemitizma. Ja sam podrijetlom iz obitelji stradalih u holokaustu, potaknuo sam sazivanje velikoga sukupa protiv antisemitizma 1991. godine na trgu gdje ste vi pjevali. Te smo godine nastojali zaštititi Židove gdje god je bilo moguće i potrebno, tijekom rata (Dubrovnik, Mostar, Zenica, Sarajevo...), prvi sam ušao u oslobođeni Jasenovac 1994. godine. Spreman sam da se otvoreno i istinito ocijene i kritike protiv vas, ali način na koji vas se napada samo oživljava sjećanja na optuživanje u totalitarnim društvima, na tragične posljedice antisemitizma te traži našu odgovornost danas da se suprostavimo antihrvatsktvu i spriječimo sve bolne posljedice kojima ovo vodi.

Na kraju, gospodine Marko Perkoviću i cijenjeni čitatelji, a posebice mladi, žene i branitelji, moja temeljna volja je bila i jest da djelovanjem i znanjem doprinosim zdravlju u Hrvatskoj i posvuda u svijetu. O prošlosti ne govorim zbog gledanja unatrag već zbog njezine važnosti za sadašnjost i budućnost. Ne smije se zaboraviti jer nam je sjećanje nužno da bismo bili ljudi, da bismo bili narod, da bismo voljeli, branili i stvarali Hrvatsku.

Dr. Slobodan Lang
Hrvatski list broj 193, 5. lipnja 2008.