Inicijativa za pokretanje postupka pred Etičkim povjerenstvom protiv profesora Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Puhovski Žarka

Obrazloženje razloga inicijative:

Haaško sudište, temeljem Zakona o suradnji sa Sudom dio je pravnog poretka Republike Hrvatske i u tom smislu, svjedočenja izrečena pred njim pod zakletvom obvezuju na krajnje ozbiljno uzimanje u obzir. Kao što vjerojatno znate, predmet svjedočenja profesora Puhovskog bilo je izvješće Hrvatskog helsinškog odbora na temu redarstveno-vojne Akcije Oluja, izdano u Hrvatskoj. To izvješće, tokom niza godina, predstavljalo je polazišnu osnovu za nebrojene javne nastupe profesora Puhovskog u kojima je, pozivajući se na navedeno izvješće, iznosio razne stavove i vrijednosne sudove o događanjima kojima se izvješće bavi. Čak ne ulazeći u sadržaj tih stavova, počinio je:

1.)   pogreške nedopustive jednom sveučilišnom profesoru
2.)   najgrublja kršenja Etičkog kodeksa koji je, kako pak sam Kodeks u svojem članku 20. govori, kao obvezujući prihvatio danom potpisivanja ugovora o radu.

Konkretno, prilikom svjedočenja, postale su bjelodane i neupitne slijedeće povrede Kodeksa:

Članak 1.
Nastavnici, suradnici i znanstvenici Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (u daljnjem tekstu: nastavnici) u svom radu, djelovanju i ponašanju dužni su slijediti humanistička moralna načela i načela znanstvene kritičnosti.
Nastavnici temelje svoju obrazovnu i znanstvenu djelatnost na ustavnim načelima slobode znanstvenoga stvaralaštva i izražavanja te autonomije sveučilišta.
     Kao odgovoran čovjek, zadužen direktno za stotine studenata, a indirektno (kada je nebrojeno puta nastupao u javnosti) i za javno mnijenje i njegovu istinitu informiranost, profesor Puhovski je, prema vlastitom svjedočenju, zanemario činjenicu da je izvješće HHOa temeljio na svemu samo ne na bilo kojoj vrsti znanstvene metodologije. Naprotiv, prema vlastitom svjedočenju, izvješće je sastavljeno na osnovi (po prirodi stvari) nepouzdanih izvora tipa: svjedočenja, prepričavanja, usputni pregledi bez ikakve znanstvene i stručne analize, ekstrapolacija protivnih bilo kojoj vrsti znanstvene metode, zaključcima van svake zakonitosti logičkih sudova i slično. Kako bi stvar bila gora, niti 14 godina nakon događaja kojima se u izvješću bavio, nije našao znanstvenog izazova niti moralne obveze da, znajući na kako neznanstvenim temeljima izvješće počiva, opetovano provjeri kako izvore tako i navode. Unatoč tome, nije prestajao u javnosti nastupati i iznositi vrijednosne sudove koje je temeljio na tako neznanstveno sastavljenom izvješću.
Navedenim je prekršio osnovno načelo djelovanja znanstvenika i profesora, a koje navodi kodeks: humanistička moralna načela i načela znanstvene kritičnosti.
Jednako tako, povredu ista ta dva načela, a k tome povredu načela ‘slobode znanstvenoga stvaralaštva i izražavanja te autonomije sveučilišta’ počinio je, prema vlastitom priznanju, pristajući da u jednoj tako ozbiljnoj stvari kao što je tema Izvješća HHOa bude pa makar pod ‘indirektnim, financijskim pritiskom donatora koji je odredio temu rada.‘ (riječi profesora Puhovskog izrečene na Sudu).
Već ovakvo stanje stvari nespojivo je s ulogom profesora i znanstvenika koji bi trebali biti moralne vertikale i simbol kritičke slobode jednog drustva.

Članak 2.
Nastavnici su dužni u javnim istupima i djelovanju promicati humanističke vrijednosti, ugled struke Fakulteta i akademske zajednice te čuvati osobno i profesionalno dostojanstvo kolega.
     Neznanstveni, čak niti kolokvijalni pristup jednoj tako ozbiljnoj problematici kao što su istraživanja pogibija ljudi te istraživanje ljudskih sudbina općenito, pljuska je u lice svakom humanizmu te je humanizam u okolnostima površnog i ruralnog tipa prepričavanja kao izvora tako ozbiljnih informacija – nemoguć. Neznanstvenim pristupom krajnje ozbiljnim stvarima, kao što su pitanja života i smrti mnoštva ljudi koja po svojoj prirodi zadiru u temelje dostojanstva čovjeka kao bića, profesor Puhovski učinio je nemjerljivu štetu kako ugledu struke Fakulteta ako I profesionalnom dostojanstvu i sebe i svojih kolega.

Članak 3.
Nastavnici će čuvati neovisnost i dostojanstvo kolega i studenata te slobodu znanstvenoistraživačkog i nastavnog rada. Osobito će štititi čast svojega poziva i otklanjati svaki pokušaj korupcije.
     Već sam spomenuo kako je, pri svojem radu, profesor Puhovski (prema vlastitom priznanju) pristao biti (u većoj ili manjoj mjeri) direktno određen materijalnim sredstvima donatora koji je ‘odabrao temu rada’ (riječi profesora Puhovskog izrečene pred Sudom).
Bez prejudiciranja kako se radi o korupciji, izražavam krajnje ozbiljnu sumnju da su taj rad i djelovanje provedeni prema svim pozitivnim načelima struke kojoj profesor pripada.

Članak 5.
Nastavnici moraju trajno raditi na svojoj izobrazbi i primjenjivati suvremena znanstvena i nastavna dostignuća.
     Kako vjerujem da seoska prepričavanja, usputni pregledi i kolokvijalno zaključivanje (a tako se pokazalo pred sudskom instancom, profesor Puhovski priznao je mnoge manjkavosti vlastitog rada upravo iz razloga nedostatka/nemogućnosti primjene odgovarajuće metodologije) nisu krajnji izraz suvremenih znanstvenih i nastavnih dostignuća, smatram da je time i ovaj članak na najgrublji način povrijeđen.
Napominjem, svakako nije profesorova krivnja u tome što možda u određenom trenutku nije imao mogućnosti primjeniti određenu metodologiju rada, međutim direktna je krivnja što je unatoč tome ustrajao na propagiranju rezultata, donošenju vrijednosnih sudova te lapidarnim istupima u medijima iako je bio (ili je morao biti) potpuno svjestan izostanka bilo kakve ozbiljne metodologije.
K tome, napominjem, uz izvješće koje je professor izdao, nije priložio nikakve izvore podataka koji bi bili provjerljivi, što predstavlja osnovu bilo kakvog rada bilo kojeg znanstvenika.

Članak 7.
Nastavnici ne smiju poticati, prihvaćati ili obavljati poslove protivne ugledu struke, Fakulteta i akademske zajednice.
     Prihvaćanjem da za određenu sumu novca donator odabire temu djelovanja, profesor je prekršio i ovu odredbu Kodeksa.

Članak 10.
U znanstvenim radovima, javnom djelovanju i u međusobnim kontaktima nastavnici su dužni njegovati kulturu argumentiranoga dijaloga.
Nedopustiv je laudativni pristup radovima drugih ili prešućivanje njihovih nedostataka zbog osobnih interesa, ali i kritiziranje ili ignoriranje tuđih radova zbog profesionalne ili osobne nesnošljivosti.
     Ovaj članak Kodeksa, nedvojbeno je prekršen na najgrublji mogući način.
Kako je postal bjelodano prilikom svjedočenja, profesor je svoje izvješće o smrtima i stradanjima temeljio na prepričavanjima trećih osoba bez ijednog direktnog izvida koji bi bio u skladu sa zakonima struke, a da bi se mogli donositi kasniji zaključci kakve je profesor donosio. Radi se o desecima slučajeva smrti koji su popisani kao zločini Hrvatske vojske nad civilima, a da bi se kasnije pokazalo kako mnogi od njih ili nisu ubijeni ili nisu bili civili ili nisu stradali od strane Hrvatske vojske. Kako ovo nisu neozbiljna pitanja već pitanja života I smrti, samim tim I kaznene odgovornosti živih te digniteta mrtvih, ovaj prekršaj je apsolutno nespojiv sa pojmovima ‘znanstvenik’ I ‘profesor’.

Epilog:
Prije svega, važno je napomenuti kako je sve navedeno izrečeno i pokazno pred sudištem u Haagu. Samim tim, u izrečeno pod prisegom, pred Sudom, kao priznanje manjkavosti vlastita djelovanja, nema razumne sumnje u istinitost profesorovih riječi izrečenih pred Sudom.
Kako je profesor vrlo agilno nastupao u javnosti nebrojeno puta iznoseći vrijednosne i ine sudove pozivajući se na spomenuto izvješće, a koje se kasnije pokazalo kao protivno svakoj znanstvenoj metodi, a time i nespojivo sa pojmom sigurnosti (koji bi trebao biti preduvjet za ikakve tvrdnje u ozbiljnim temama), smatrami teškom ljagom i velikom mrljom na ugledu jedne takve ustanove kao što je Vaša da Vaši djelatnici na takav način djeluju u javnosti.
U krajnjoj liniji, svak od nas izdvaja sredstva iz vlastitog dohotka za obrazovanje I znanost te I u tom svjetlu postoji iI Vaša odgovornost za odnošenje prema tom novcu u maniri dobrog gospodara. Neistine, poluistine i neprovjerene informacije ne bi trebale naći mjesta među djelatnicima institucije kao što je Vaša. Pogotovo težak prijestup i narušavanje ugleda predstavlja nemoral iskazan u nedostatku bilo kakve znanstvene kritičnosti da se krive informacije, niti tokom 14 godina, isprave. Naprotiv, niti neispravnost i neistina profesora nisu spriječili da ih plasira, prema vlastitim riječima, na 300njak adresa u zemlji i svijetu. Jasno je kakva je poruka i o Vašoj ustanovi time poslana.
Filozofski fakultet bi trebao biti mjesto krajnje kritičkog, znanstvenog, svake predrasude i površnosti lišenog djelovanja, a ne lapidarnog, donorima inspiriranog i morala i savjesti neopterećenog.
Iz navedenih razloga, smatram da profesor ne zadovoljava elementarne etičke I profesionalne kriterije da i dalje obavlja funkciju profesora u Vašoj ustanovi.

Za kraj, odgovornost je i Vaša da krajnje ozbiljno preispitate svu ozbiljnost povreda Vašeg kodeksa jer, kako i sam Kodeks kaže:
Nedopustiv je laudativni pristup radovima drugih ili prešućivanje njihovih nedostataka…

Piše: Ante Bobić