|
NATO, da ili
ne, pitanje
je sada
Hrvatska je
dobila poziv
za ulazak u
NATO.
Političari
nas, uz
veliku
potporu
medija, žele
uvjeriti
kako je to
veliki
uspijeh i
nešto jako
dobro za
Hrvatsku. A
i Bush je
rekao: „Ako
ikakva
opasnost
zaprijeti
vašem
narodu, NATO
i Amerika će
stajati uz
vas i nitko
vam nikada
neće moći
oduzeti
slobodu.“ Ne
podsjeća li
to na onu
„Narode
srpski niko
ne sme da
vas bije", s
neizrečenim
dodatkom
„osim mene“.
Kada smo
tražili
pomoć,
sitgao je
embargo na
oružje, a
pobjedili
smo jer smo
se „uzdali
use i u
svoje
kljuse“.
NATO će nas
braniti bude
li nas
Srbija opet
napala?
Lijepo, ali
što će biti
ako dođe do
globalnog
sukoba, ako
se sukobe
NATO i
Rusija? Što
će biti u
slučaju
globalnih
terorističkih
prijetnji i
napada? Hoće
li nas
pustiti na
miru kao
malu i
nevažnu
zemlju ili
će nas kao
članicu
pakta
tretirati
jednako kao
SAD?
Iza želje
NATO-a da
Hrvatska
postane
njihov član,
stoje
njihovi
interesi. Po
mišljenju
onih koji
misle da su
dobro
informirani,
ovo bi mogli
biti
razlozi:
1.
NATO
zrakoplovi
moraju za
letove kroz
hrvatski
zračni
koridor
plaćati
pristojbe,
što neće
morati kada
postanemo
članovi.
2.
Amerikanci
žele tri
naše
lokacije za
svoje zračne
baze.
Zemunik kraj
Zadra, zbog
dobrih
klimatskih
uvjeta;
Dubrovnik,
zbog
kontrole
Jadrana i
vojni
poligon u
Slunju nad
kojim bi
onda imali
sve ovlasti.
3.
Radi
prilagodbe
NATO-ovim
standardima,
Hrvatska će
morati
kupovati
oružje i
municiju od
članica,
prije svega
od
Sjedinjenih
američkih
država.
4.
NATO
zahtijeva da
Hrvatska
ukine svoje
zračne
snage. Neće
nam više
biti
potrebne,
jer će nas
NATO čuvati.
Međutim, to
čuvanje ćemo
morati
platiti.
(Slovenci su
platili 20
mil Eura za
godinu
dana.)
5.
Za razne
vojne akcije
po svijetu,
Hrvatska će
morati dati
700 vojnika
i još toliko
ih imati u
pripremi.
6.
Suverenost
Hrvatske na
vlastitom
području
postaje
ogranićena.
NATO-ove
snage imati
će pravo
iskrcati se
i
intervenirati
na području
Hrvatske bez
dopuštenja
hrvatskih
vlasti.
7.
Nije za
zanemariti
godišnja
članarina od
3 mil Eura.
Ako je sve
gore
navedeno
točno, onda
treba dobro
razmisliti o
prednostima
i
nedostatcima
toga
članstva.
Dodatno
zbunjuje
stav
hrvatske
vlade da za
pristup NATO
paktu nije
potreban
referendum,
dok se
istovremeno
prikupljaju
potpisi za
njega.
Profesor za
ustavno
pravo na
Pravnom
fakultetu u
Zagrebu,
Mario
Jelušić,
rekao je pak
da se
referendum
mora
provesti,
jer je to
propisano
člancima
139. - 141.
Ustava
Republike
Hrvatske.
NATO je
pravna
osoba,
pristupnica
u NATO
međunarodni
je ugovor
vojne i
političke
naravi,
kojim se
smanjuju ili
čak gube
neke
suverene
ovlasti nad
vlastitom
zemljom.
Tvrdnja da
pristup
NATO-u nije
udruživanje
u savez s
drugim
državama
temelji se
na
nerazumijevanju
pojma pravne
osobnosti i
supstrata
konkretne
pravne
osobnosti
NATO-a.
Supstrat
osobnosti
NATO izvire
iz osobnosti
pojedinih
članica. Mi
ne ulazimo u
savez sa
NATO-om kao
savezom nego
sa državama
članicama
toga saveza
- dakle
udružujemo
se s drugim
državama u
savez.
Za bolje
razumijevanje
cijele
problematike,
kao i za
donošenje
ispravne
odluke, bilo
bi poželjno
da ta tema
dobije
dovoljno
prostora na
HRT-u, možda
u jednom
serijalu
„pro i
contra
NATO“.
Dunja
Gaupp
Ustavni
članci:
Članak
139.
Hrvatski
sabor
potvrđuje
međunarodne
ugovore
koji traže
donošenje
ili
izmjenu
zakona,
međunarodne
ugovore
vojne i
političke
naravi i
međunarodne
ugovore
koji
financijski
obvezuju
Republiku
Hrvatsku.
Međunarodne
ugovore
kojima se
međunarodnoj
organizaciji
ili savezu
daju
ovlasti
izvedene
iz Ustava
Republike
Hrvatske
Hrvatski
sabor
potvrđuje
dvotrećinskom
večinom
glasova
svih
zastupnika.
Članak
140.
Međunarodni
ugovori
koji su
sklopljeni
i
potvrđeni
u skladu s
Ustavom i
objavljeni,
a koji su
na snazi,
čine dio
unutarnjega
pravnog
poretka
Republike
Hrvatske,
a po
pravnoj su
snazi
iznad
zakona.
Njihove se
odredbe
mogu
mijenjati
ili
ukidati
samo uz
uvjete i
na način
koji su u
njima
utvrđeni,
ili
suglasno
općim
pravilima
međunarodnog
prava.
2.
Udruživanje
i
razdruživanje
Članak
141.
Pravo da
pokrenu
postupak
udruživanja
Republike
Hrvatske u
saveze s
drugim
državama
ima
najmanje
jedna
trećina
zastupnika
u
Hrvatskom
saboru,
Predsjednik
Republike
i Vlada
Republike
Hrvatske.
Zabranjuje
se
pokretanje
postupka
udruživanja
Republike
Hrvatske u
saveze s
drugim
džzavama u
kojem bi
udruživanje
dovelo,
ili moglo
dovesti do
obnavljanja
jugoslavenskoga
državnog
zajedničtva,
odnosno
neke
balkanske
državne
sveze u
bilo kojem
obliku.
O
udruživanju
Republike
Hrvatske
prethodno
odlučuje
Hrvatski
sabor
dvotrečinskom
većinom
glasova
svih
zastupnika.
Odluka o
udruživanju
Republike
Hrvatske
donosi se
na
referendumu
većinom
glasova
ukupnog
broja
birača u
državi.
Referendum
se mora
održati u
roku od 30
dana od
dana
donošenja
odluke
Hrvatskoga
sabora.
Odredbe
ovoga
članka o
udruživanju
odnose se
i na
uvjete i
postupak
razdruživanja
Republike
Hrvatske.
|