Je li Stipe Mesić Hrvat, Ciganin ili Židov?

Zloglasni postjugoslavenski novinar Miljenko Jergović-Fukara objavio je u ljevičarskome glasilu Jutarnji list od 20. prosinca 2009., članak pod naslovom «Zbog Crnkovića vam poručujem: Cigani van!». U članku ovaj sljedbenik Gorana Babića piše: «Ciganin sam na način na koji je to, recimo, i Stipe Mesić, kojega bijesna desničad već desetak godina po dernecima, kirvajima, crkvenim misama i gdje god se nešto ustaški slavi naziva Burdušem i Ciganinom, premda ni on, na žialost ni ja, nismo Cigani.»

Navedeni ulomak osim antikršćanskog i antihrvatskog govora mržnje, neizravno postavlja pitanje etničke pripadnosti Stjepana Mesića. Fukari smeta što netko njega i njegova idola navodno naziva Ciganinom i Burdušem. Sebe stavlja uz bok Mesiću!? Unatoč plemenitoj nakani zaštite vrhovnika i sebe kao njegove kopije, navedena rečenica otkriva Fukarinu neobrazovanost. Ili je naprosto lažac i smutljivac.

1. Miljenko Jergović-Fukara ne zna tko je to Burduš!
Burduš je lik iz jedne predratne srpske TV serije «Muzikanti» (TV serija «Muzikanti» snimljena u produkciji TV Beograda 1969. godine, u 10 nastavaka. Tekst je napisao Živorad Lazić, a redatelj je bio Dragoslav Lazić. Serija prati žiivot trojice glazbenika, Burduša (Jovan Janićijević), Rajka (Milan Srdoč) i Lepog Caneta (Dragan Zarić). Ostvarila je uspjeh kod gledateija, poglavito zahvaljujući glavnom liku, odnosno glumcu Janačku, tako da je kasnije snimljen i film «Burduš», koji predstavlja nastavak serije. Zbog velike popularnosti koju je imala serija kao i glavni lik Burduš, glumcu Jovanu Janićijeviću ovo je postao doživotni nadimak.)
Glavni lik u navedenoj seriji pripada ciganskome etnosu, ali ne na način koji bi taj etnos vrijeđao, već obratno, na način koji ga je činio simpatičnim. Stoga je Burduš vrlo duhovit lik, a uspješno ga glumio pokojni srpski glumac Jovan Janičijević Janačko (Maskare kod Varvarina, Kraljevina Jugoslavija, 18. svibnja 1932. - Beograd, SRJ, 26. veljače 1992.). Mesić svojim obličjem doduše podsjeća na Burduša, ali tu staje svaka slinčost. Burduš ne mrzi, nikoga ne progoni, ne osvećuje se, ne čini pakosti, ne priča viceve s bradom, ne petlja se u politiku, ne uljepšava vlastitu biografiju, ne stidi se svoje etnčike pripadnosti, nije ljevičar, nije pročetnik, nije orjunaš, nije zadrti antikatolik, nije narcisoidan, etc. Jergović smatra da se stavljanjem u ciganski etnički korpus, zapravo, teško vrijeđa i sramoti njega i Mesića. Takav stav, ma kako ga tumačili, u stvari je oblik i rasizma i šovinizma. Objektivno gledajući, Fukari bi trebao biti kompliment kada bi ga se uspoređivalo s Burdušem.

2. Miljenko Jergović-Fukara ne razlikuje pojmove Cigan (Ciganin) i cigan.
Zbog čega bi se Mesić trebao vrijeđati zbog toga što ga nazivaju Ciganom, ne Ciganinom, kako sugerira Fukara? Cigani ili Romi, etnička su zajednica specifičnoga identifikacijskoga koda, narod u rasuću, odnosno galutu, ali božji narod kao i ostali. Među njima ima i dobrih i loših, i glupih i pametnih, kao i kod ostalih naroda. I oni imaju svoje fukare. Koja razlika, nazivati nekoga Ciganom, Burmancem, ili Englezom? No ono što Fukara ne razumije, jer premda živi u Hrvatskoj u njoj je stranac i ne poznaje hrvatske tradicije, običaje i kulturnu baštinu, jest razlika između pojmova Cigan i cigan. Mesića politički protivnici ne nazivaju Ciganom, već ciganom. Ovdje veliko i malo početno slovo čine ova dva pojma potpuno različitima. Njihovo je semantičko polje različito. Cigan je pripadnik naroda, a cigan, odnosno njegova izvedenica ciganluk, karakterna je i moralna osobina. Imamo sličnu relaciju kod pojmova Bizantinac i bizantinac, te Vlah i vlah. Jergović taji da oni koji ga ne vole, Mesića nazivaju i hrvatski Riza Sapundžija, a prezime mu izgovaraju u albanskome obliku Mesići.

3. Miljenko Jergović-Fukara nema pojma o tradicijskoj kulturi Hrvata, pa su mu pojmovi dernek i kirvaj nešto negativno, čak politički povezano s ustašama. A to je apsohutno netočno. Prvi se pojmovi tiču tradicijske kulture i etnologije i postoje otkad postoji i hrvatski narod, dok se drugi pojam odnosi na jednu političku stranku iz 20. stoljeća. Ako su dernek i kirvaj ustaške manifestacije, onda su to i gorjanske Ljelje i vrličko kolo. Jedino su neustaški i politički dopušteni kozaračo kolo i čoček. Nije mjesto za pouku jer o ovoj tematici postoji brojna literatura. Samo treba čitati, a ne govoriti napamet. Novinar bi ipak trebao nešto znati i o etnologiji i folkloristici, a ne samo o krčkanju janjetine, ispijanju rakijetine i pjevanju partizanskih pjesama.

4. Miljenko Jergović-Fukara nema pojma što je to sveta misa.
Kada bi bilo drukčije, onda bi znao da je to Euharistija, Služba Riječi, najsvetiji čin u kršćanstvu, zapravo njegova bit, nešto što pristojan i kulturan čovjek ne vrijeđa. Kada bi o tome nešto znao, tada bi znao da se tijekom mise ne drže politički govori, već propovijedi, u kojima se politika može uključiti, ali neizravno i unutar teološke teme koja je određena toga dana, dakle kristološki, i ne bi napisao suludu tvrdnju kako se na rimokatoličkim misama Mesića i njega, Fukaru, naziva ciganima. Konačno i Cigani imaju osobu koja je uzdignuta na čast oltara. Uopće, tko je Jergović, makar bio i fukara, pa i Mesić, da bi ga itko spomenuo na misi, pa čak i nakon zaključka: ite, Missa est? Premda mu to nije bila nakana, Fukara je navedenim člankom neizravno problematizirao narodnosnu pripadnost Stjepana Mesića. S obzirom na visoku dužnost koju je obnašao, kao i na činjenicu da je osobno iskazao nesigurnost u određivanju vlastitoga etniciteta, vrijedi o ovome progovoriti riječ-dvije.

Da je Mesić bar Židov kao Brunno Kreisky

Boraveći 2009. godine u Izraelu predsjednik Mesić je u razgovoru za tamošnje novine Yedioth Ahronoth dao do znanja kako on nije pravi Hrvat jer pripada obitelji koja je podrijetlom židovska. Kao prilog rečenoga naveo je primjer svoje kćeri i unuka. Izraelcima se pohvalio unukom koji pohađa židovsku školu i uživa u židovskoj povijesti. O tome je govorila i unukova učiteljica. Ova je obavijest u Izraelu primljena s iznenađenjem i odobravanjem. Članak o Mesićevu židovstvu na srpski je preveo i objavio Bilten udruženja useljenika iz bivše Jugoslavije u Izraelu, koji izlazi u Tel Avivu pod naslovom «Most» i objavio u broju od 6. prosinca 2009.. Donosimo ovaj članak preveden na hrvatski jezik:

"Unuk predsjednika Hrvatske gospodina Stjepana Mesića, govori hebrejski"
U srijedu 21., listopada, za vrijeme posjeta Tehnionu, predsjednik je pričao kako njegov unuk pohađa židovsku školu 'Lauder Hugo Kon' u Zagrebu. Ovo je stvarno iznenađenje jer je poznato da predsjednik i njegova porodica nisu Židovi. 'Toma je odličan učenik, dobro govori hebrejski iako ne tenčo', rekla je njegova učiteljica Silvia Hajim za Jediot Aharonot. 'On posebno uživa na satovima židovske povijesti', dodala je. Učiteljica je rekla da porodica predsjdnika Mesića, koliko je poznato, ima židovske korijene koji potječu iz 16. vijeka, ali su danas svi kršćani. Usprkos tome, Tomina majka, kćerka predsjednika, sudjeluje i aktivna je u Židovskoj općini i predsjednica je Školskog odbora roditelja. Učiteljica je još spomenula da su Tomini roditelji aktivni u pripremama židovskih praznika koje škola organizira. Kako netko ne bi pomislio da pisac ovih redaka izmišlja, donosimo internetsku obavijest navedene škole o njezinom radu. Osnovna škola 'Lauder-Hugo Kon' privatna je osnovna škola s pravom javnosti iz zaklade obitelji Lauder. Osnovala ju je Židovska vjerska zajednica Bet Israel 2006. godine. Ovu su zajednicu oformili disidenti iz Židovske općine zagrebačke (ŽOZ), predvođeni Slavkom i Ivom Goldsteinom te rabinom Kotelom Dadonom, državljaninom najprije Izraela, a potom i RH, inače Židovom iz Maroka. U internetskom predstavljanju vodstvo škole 'Lauder-Hugo Kon' obaviještava: „Specifikum škole: - individualan pristup djetetu (najviše 10-ero djece u jednom razredu) - boravak djece od 8.00 h-17.00 h uz nastavni plan i program, učenje stranih jezika: engleski, francuski, hebrejski, - učenje latinskog jezika (od petog razreda nadalje). – likovna, glazbena, dramska plesna i ostale radionice, - sportske aktivnosti (skijanje), - česti odlasci u kazališta, kino predstave i izlete, izvanučionična nastava, - vježbanje joge uz stručnog instruktora, vježbe za kralješnicu, - vlastiti školski mini-bus kojim vršimo prijevoz učenika sa nekoliko logacija u gradu do škole, i obratno. –svaki tjedan šaljemo putem maila TJEDNO IZVJEŠĆE svakom roditelju. Na taj način pružamo iscrpnu informaciju o radu tijekom tjedna te osobnom napredovanju određenog učenika, - naglasak na zdravoj hrani, konzumiranje organski proizvedenih namirnica, kosher prehrana, - prehrana prilagođena makrobiotičarima, vegetarijancima, dijabetičarima i dr., - uz latinski, u 7. razdrdu i grčki“.
Popis slobodnih aktivnosti: francuska igraonica, engleska radionica, likovna radionica, dramska radionica, školski zbor, debatni klub, joga, Informatika i Izraelski plsovi – SVE RADE PUNOM PAROM!
Dakle sve što je napisaon nije ničije podmetanje ili zlonamjerno izmišljanje, već su to riječi samoga Mesića i učiteljice Silvije Hajm. A predsjednik valjda znade tko su mu preci i kome pripada dok u učiteljicu ne sumnjamo. Uostalom, njegovo je pravo biti Židov i u tome nema ništa sporno. Dapače, da je uistinu Židov, bilo bi to za Hrvatsku vrlo korisno. I austrijski je kancelar Brunno Kreisky bio Židov, ali se nije ni od koga dao nadvisiti u skrbi za dobrobit Austrije. Tako je i sa sadašnjim francuskim predsjednikom. Da je bar tako i u našem slučaju!

Stjepan Mesić je na početku svoga mandata smatrao potrebnim progovoriti o vlastitome životopisu. Prilikom preuzimanja dužnosti predsjednika Republike Hrvatske, 2000. godine, dao je nekoliko izjava koje se tiču njegove biografije.

Zašto se Fukara buni?

Predstavio se kao sudionik Titovih partizanskih snaga, odnosno NOB-a, premda je tijekom Drugog svjetskog rata bio dječak, osim ako sebe nije zamijenio s izmišljenim šumskim junakom Bočkom Buhom. Vjerojatno je ovako postupio zbog političke poruke koju je želio poslati u javnost.

Svoju gospođu, koja je inače izbjegavala pretjerano pojavljivanje u javnosti i zbog toga je uživala simpatije, predstavio je kao Ukrajinku premda je pripadnica srpske narodne manjine, odnosno Srpkinja iz Banovine. Ovakvom konstrukcijom očito je želio od sebe otkloniti svaki mogući oblik vezivanja uz hrvatstvo, odnosno hrvatski nacionalizam, koje on poistovjećuje. Zanimljivo da se gospođa Milka Mesić nije našla ponukanom ispraviti javno iznesenu netočnost o etničkoj pripadnosti svojih roditelja.

S obzirom na Mesićeve bliske odnose s libijskim diktatorom Gadafijem, čitatelji se mogu zapitati: što je izjavio u Libiji glede svoga vjerskog i entičkog opredjeljenja, svoje genealogije i porodičnih veza? Nije nam poznato? Kako nemamo mogućnosti čitati libijske novine, možemo zaključiti, sukladno logici koju je sam promicao glede odnosa prema osobnome životopisu, da je vjerojatno kazao ono što godi tamošnjim ušima.

Moglo bi se mnogo toga navesti što je tijekom svojih dvaju mandata o sebi i svojima ispričao naš uvaženi predsjednik, ali to neka čine njegovi hagiografi. Nama preostaje zaključiti: što je u Mesićevu životopisu i životu istina, a što konstrukcija, vanjskome svijetu nije važno. On i njegovi savjetnici očito su procijenili da je tome i takvome svijetu najvažnije u biografiji naglasiti kako u njoj nema hrvatstva. Hrvatstvo za Mesića ima isto značenje kao i za maršala Tita. A to je u svemu rečenome jedina istina. Domaća javnost u svemu tome je nevažna. Konačno, to je politika koju je predsjednik prakticirao. I zbog čega se onda Fukara buni?

Na kraju treba priznati da Mesić nije Ciganin i nije Burduš, a najmanje bi to mogao biti Fukara. Ali cigani i ciganluk su nešto drugo! Ovisi o politici.

Piše: Đuro Vidmarović
Hrvatski list, 4. veljače 2010.